Rev2 4153/2022 3.5.9; zarada, minimalna zarada, minimalna cena rada, naknada zarade i dr. primanja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 4153/2022
12.01.2023. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Stanković, Katarine Manojlović Andrić i Gordane Džakula, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Boris Sarić advokat iz ..., protiv tuženog JGSP „Novi Sad“ iz Novog Sada, čiji je punomoćnik Snežana Knežević Bojović, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv rešenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u prvom stavu izreke presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1643/22 od 20.07.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 12.01.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv rešenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u prvom stavu izreke presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1643/22 od 20.07.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv rešenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u prvom stavu izreke presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1643/22 od 20.07.2022. godine.

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 984/20 od 31.01.2022. godine, prvim stavom izreke, usvojen je tužbeni zahtev. Drugim stavom izreke obavezan je tuženi da tužiocu na ime razlike između isplaćene i pripadajuće zarade za period od 01.02.2017. godine do 31.12.2019. godine isplati iznos od 1.321,80 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 02.06.2020. godine do isplate, kao iznos od 352,23 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate od dospelosti pojedinačnih iznosa do 01.06.2020. godine. Trećim stavom izreke obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 63.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1643/22 od 20.07.2022. godine, prvim stavom izreke delimično je preinačeno rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Osnovnog suda u Novom Sadu P1 984/20 od 31.01.2022. godine i odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 56.300,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom. Drugim stavom izreke odbijena je žalba tuženog u preostalom delu i žalba tužioca u celosti i potvrđena je prvostepena presuda sa odlukom o naknadi troškova parničnog postupka u preostalom delu. Trećim stavom izreke odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažnog rešenja o troškovima parničnog postupka donetog u drugom stepenu tuženi je shodno članu 404. ZPP blagovremeno izjavio reviziju.

Tužilac je dostavio svoj odgovor na reviziju tužene.

Ocenjujući dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 404. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj.

Prema odredbi člana 404. stava 1. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava, a prema stavu 2. ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije ocenjuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Postupajući na osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji. Razlozi revizije ne ukazuju na potrebu novog tumačenja prava, a nema potrebe za razmatranjem pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ni pravnih pitanja od opšteg interesa, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse. Troškovi postupka predstavljaju sporedno potraživanje koje ne čini glavni zahtev i različiti su za svaki slučaj posebno, pa ne mogu biti predmet ocene prava na izjavljivanje revizije u smislu ujednačavanja sudske prakse.

Na osnovu iznetog, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stava 1. ZPP i odlučio kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije, u smislu člana 410. stava 2. tačke 5. u vezi člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Prema odredbama člana 28. ZPP za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije merodavna je samo vrednost predmeta spora glavnog tužbenog zahteva, a kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.

U konkretnom slučaju revizija je izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka. Troškovi postupka ne čine glavni zahtev, već predstavljaju sporedno potraživanje, i ne uzimaju se u obzir prilikom utvrđivanja prava na izjavljivanje revizije, pa je Vrhovni kasacioni sud ustanovio da revizija nije dozvoljena.

Bez obzira na to što je prvostepeno rešenje preinačeno, u kom slučaju bi po izmenjenom članu 403. stavu 2. tački 2) ZPP revizija uvek bila dozvoljena, u ovoj parnici revizija nije dozvoljena jer iz napred navedenih zakonskih odredaba proizlazi da revizija izjavljena protiv sporednih traženja nije dozvoljena pa specijalno pravilo isključuje primenu opštih pravila.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP, odlučio kao u drugom stavu izreke.

Imajući u vidu odluke sadržane u prvom i drugom stavu izreke shodno članu 165. stav 1. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

Predsednik veća-sudija

Marina Milanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić