
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4451/2021
08.12.2022. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Stanković, Dragane Boljević i Branke Dražić, članova veća, u postupku raspravljanja zaostavštine iza smrti pok. AA, sa poslednjim prebivalištem u ..., odlučujući o reviziji naslednog učesnika BB iz ..., čiji je punomoćnik Zlatko Milosavljević, advokat iz ..., izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Zaječaru Gž 212/21 od 13.04.2021. godine, u sednici veća održanoj 08.12.2022. godine, doneo je
R E Š E NJ E
DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji naslednog učesnika BB, kao o izuzetno dozvoljenoj.
UKIDAJU SE rešenje Osnovnog suda u Zaječaru O 593/2020 od 23.12.2020. godine i rešenje Višeg suda u Zaječaru Gž 212/21 od 13.04.2021. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Zaječaru Gž 212/21 od 13.04.2021. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe naslednog učesnika BB i potvrđeno rešenje Osnovnog suda u Zaječaru O 593/2020 od 23.12.2020. godine kojim su za naslednike zaostavštine pok. AA, bivšeg iz ..., rođenog .... godine, od oca VV, državljanina SFRJ, preminulog 15.12.1972. godine, bliže navedenoj u izreci rešenja, oglašeni na osnovu zakona u delu od 2/8 unuk BB, u delovima od po 1/8 praunuka GG i praunuk DD i u delovima od po 2/8 unuk ĐĐ i unuka EE.
Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, nasledni učesnik BB je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011 ... 18/2020, u daljem tekstu: ZPP), radi razmatranja pitanja od opšteg interesa i ujednačavanja sudske prakse.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. ZPP, a u vezi člana 420. ZPP i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku – ZVP („Službeni glasnik SRS“, br. 25/82, 48/88, „Službeni glasnik RS“, br. 46/95...14/22), ocenio da su u ovom slučaju ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj radi razmatranja pravnog pitanja naslednopravne sukcesije u situaciji zaveštajnog raspolaganja nasleđenom imovinom pre donošenja rešenja o nasleđivanju.
Zbog navedenog, primenom člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje shodno članu 408. ZPP i utvrdio da je revizija osnovana u osporavanju pravilnosti primene materijalnog prava.
Pravnosnažnim rešenjem raspravljena je zaostavština iza pok. AA i za naslednike su oglašeni njegovi unuci i praunuci po pravu nasleđivanja iza pok.sinova ŽŽ i ZZ, sa određenim udelima.
Prema obrazloženju pobijanog rešenja, zaostavština iza pok. AA raspravljena je po zakonskom osnovu nasleđivanja i kao zakonski naslednici oglašeni su njegovi unuci BB, ĐĐ i EE1 iza pok. sinova ŽŽ i ZZ i praunuci GG i DD iza pok. unuka II, sina pok. ŽŽ. Zaostavština je raspravljena primenom pravila o zakonskom nasleđivanju jer pok. ostavilac AA nije sačinio zaveštanje, a okolnost da je sada pok. ŽŽ sačinio zaveštanje kojim je imovinom raspolagao u korist JJ i KK, dece naslednog učesnika BB, a pok. ZZ u korist BB, po oceni nižestepenih sudova nije od značaja za odlučivanje, s obzirom da se ne radi o zaveštanju pok. AA, već o zaveštanju njegovih pokojnih sinova.
Revizijom se osnovano osporava izneto stanovište nižestepenih sudova.
U postupku je utvrđeno da je pok. AA preminuo 15.12.1972. godine bez zaveštanja, a od zakonskih naslednika u trenutku smrti ostavio je suprugu LL i sinove ŽŽ i ZZ, koji su preminuli u toku ovog ostavinskog postupka. U postupku su u dva navrata doneta rešenja o upućivanju naslednika na parnicu radi utvrđenja obima zaostavštine, ali nema podataka da su parnice vođene, u više navrata su donošena rešenja o nasleđivanju koja su ukidana od strane drugostepenog suda, a kojima su za naslednike na zaostavštini u po 1/3 dela oglašavani LL, ZZ i ŽŽ (rešenja od 25.06.1973. godine, 24.12.1974.godine, 10.05.2018.godine i 24.04. 2019. godine). U rešenju O.593/2020 od 23.12.2020.godine, koje je potvrđeno, navedeno je da zaostavštinu pok. AA čini pripadnost u 2/4 kp. br. ..., stambene zgrade i dve pomoćne zgrade na toj parceli iz LN ... KO ..., 1/1 kp. br. .../... njiva iz LN ... KO ... i 1/1 kp. br. ... zemljište i lokal br. zgrade 1 iz LN ... KO ... . Prvostepeni sud je utvrdio da u krug zakonskih naslednika pok. AA ulaze unuci BB, ĐĐ i EE, po pravu predstavljanja iza pok. sinova ŽŽ i ZZ i praunuci GG i DD, oboje po pravu predstavljanja iza pok. II, unuka ostavioca po pokojnom sinu ŽŽ. Unuk BB ( ovde revident) naslednikom je oglašen u 1/8 dela, kao i drugi unuci ostavioca, a praunuci u po 1/8 dela. Takvu raspodelu drugostepeni sud je prihvatio kao pravilnu kada je odbio žalbu naslednika BB, sa stanovištem da zaveštanja kojima su raspolagali pokojni sinovi ostavioca a kojima su obuhvatili i zaostavštinu iza svog pok. oca, ostaju bez uticaja, jer testator može punovažno raspolagati samo imovinom koju poseduje u trenutku zaveštajnog raspolaganja. Pri tom, radi se o zaveštanjima sačinjenim nakon što je smrću roditelja zaostavština po sili zakona prešla na sinove i kojom su oni mogli punovažno raspolagati u korist svojih potomaka, nezavisno od okolnosti što ostavinski postupak iza oca AA nije bio pravnosnažno okončan.
Sudovi su raspolagali podacima iz isprava sadržanih u spisu, prema kojima je supruga pok. AA, LL preminula 14.02.1977. godine i iza njene smrti nije vođen ostavinski postupak, sin ostavioca ŽŽ je preminuo 15.08.1996. godine sa zaveštanjem (njegovi potomci su BB i II koji je preminuo 09.11.1996. godine ostavivši iza sebe decu GG1 i DD), a sin ostavioca ZZ je preminuo 07.12.2002. godine sa zaveštanjem (njegovi zakonski naslednici su ĐĐ i EE). Obojica sinova su nadživela ostavioca AA i majku LL. Svaki je u svom zaveštanju odredio kome u nasleđe ostavlja imovinu, uključujući onu koja mu pripada iza roditelja. Pokojni ZZ je zaveštanjem odredio da ćerci i sinu ostavlja imovinu u selu ..., a da imovinu iza pokojnih roditelja i svu ostalu pokretnu i napokretnu imovinu ostavlja svom bratancu BB. Pravnosnažnim rešenjem Osnovnog suda u Zaječaru O 1121/2013 od 29.12.2014. godine, iza pok. ZZ oglašen je po osnovu zaveštanja bratanac BB na zaostavštini koju čini 1/1 kp.br. ... sa tri porodične stambene zgrade i jednim objekatom po LN br. ... KO ...; 1/3 od kp.br. ... šuma i kp.br. ... njiva po LN br. ... KO ... . Pravnosnažnim rešenjem Osnovnog suda u Zaječaru O 812/96 od 22.09.2003. godine, naslednicima zaostavštine iza pok. ŽŽ oglašeni su po osnovu zaveštanja unuci KK i JJ na zaostavštini koju čini 1/2 od kp.br. ..., zgrade pov. 0.0,98 ha i kp.br. .../g dvorište pov. 0.02,89 ha prema pl.br. ... KO ..., te 1/3 kp.br. ..., ... KO ... i 1/1 kp.br. ... KO ... .
Imajući u vidu izneto i razloge na kojima su zasnovana rešenja nižestepenih sudova, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da se osnovano revizijom ukazuje da je materijalno pravo pogrešno primenjeno.
Prema članu 6. Zakona o nasleđivanju („Službeni list SFRJ“, broj 42/65), naslediti se može na osnovu zakona i na osnovu testamenta.
Prema članu 128. stav 1. Zakona o nasleđivanju smrću lica otvara se njegovo nasleđe, a prema članu 135. istog zaostavština umrlog lica prelazi po sili zakona na njegove naslednike u trenutku njegove smrti.
Istu regulativu sadrži i Zakon o nasleđivanju („Službeni list RS“, broj 46/95), u članu 2., članu 206. stav 1. i članu 212. stav 1., važeći u vreme smrti ostaviočevih sinova.
Prema članu 87. Zakona o vanparničnom postupku, u postupku za raspravljanje zaostavštine sud utvrđuje ko su naslednici umrlog, koja imovina sačinjava njegovu zaostavštinu i koja prava iz zaostavštine pripadaju naslednicima, legatarima i drugim licima, a prema članu 117. stav 1. istog zakona da će u postupku za raspravljanje zaostavštine sud raspraviti sva pitanja koja se odnose na zaostavštinu, a naročito o pravu na nasleđe, o veličini nasleđenog dela i o pravu na legat.
Pravilo da zaostavština po sili zakona prelazi na ostaviočeve naslednike u trenutku njegove smrti važi ne samo za zakonske, već i za zaveštajne (testamentalne) naslednike. Pri tom je zaveštanje (testament) jači pravi osnov pozivanja na nasleđe i isključuje primenu zakona kao osnova pozivanja na nasleđe.
S obzirom na to da je pok. AA preminuo 1972. godine, te imajući u vidu da su njegovi sinovi sada pok. ZZ i ŽŽ punovažnim zaveštanjima raspolagali imovinom u korist svojih potomaka, i to pok. ZZ u korist bratanca BB kao sukcesora u odnosu na imovinu iza pok. AA kao pravnog prethodnika, a pok. ŽŽ u korist svojih unuka KK i JJ, to se prema iznetom ne može prihvatatiti kao pravilna odluka nižestepenih sudova.
U postupku raspravljanja zaostavštine iza pok. AA, nižestepeni sudovi su propustili da cene sadržinu i dejstvo punovažnih zaveštanja ostaviočevih sinova koji su preminuli posle ostavioca, a što je, suprotno zaključku tih sudova, od uticaja na pravilnost odluke u pogledu kruga naslednika i pripadajućih udela u nasleđivanju , zbog čega su pobijana rešenja morala biti ukinuta na osnovu člana 416. stav 2. ZPP.
U ponovnom postupku, prvostepeni sud će postupiti po primedbama iz ovog rešenja, tako što će kod raspravljanja zaostavštine imati u vidu sadržinu punovažnih zaveštanja ostaviočevih sinova u pogledu imovine koja je bila predmet tih raspolaganja, te oglašenih zaveštajnih naslednika, vodeći računa da imovina obuhvaćena zaveštanjima ne može biti predmet zakonskog nasleđivanja u konkretnom slučaju i shodno navedenom utrditi obim zaostavštine i krug naslednih učesnika koji treba da budu obuhvaćeni u raspodeli ostavinske mase pok. AA, te o pravima naslednika odlučiti pravilnom primenom materijalnog prava.
Predsednik veća – sudija
Marina Milanović,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić

.jpg)
