Kzz 666/2023 odbijen zzz; 439 t.2 zkp u vezi čl. 33 kz, 438 st. 2 ta. 1 zkp

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 666/2023
05.07.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Milene Rašić, Gordane Kojić, Svetlane Tomić Jokić i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela krađa u saizvršilaštvu iz člana 203. stav 1. u vezi člana 33. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti, branioca okrivljenog AA, advokata Zlatana Kurtovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Pazaru K br. 241/22 od 17.11.2022. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 7/23 od 08.03.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 05.07.2023. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Zlatana Kurtovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Pazaru K br. 241/22 od 17.11.2022. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 7/23 od 08.03.2023. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 33. KZ i člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok se isti zahtev u ostalom delu ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Pazaru K br. 241/22 od 17.11.2022. godine, okrivljeni BB i AA oglašeni su krivim da su kao saizvršioci izvršili krivično delo krađa iz člana 203. stav 1. u vezi člana 33. KZ, za koje su osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po 3 meseca, za koje je određeno da će se izvršiti tako što će ih okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuju sa primenom elektronskog nadzora, s tim što ne smeju napuštati prostorije u kojima stanuju osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a da ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko 6 časova ili dva puta u trajanju do 6 časova samovoljno napuste prostorije u kojima stanuju, sud će odrediti da ostatatak kazne zatvora izdržavaju u zavodu za izvršenje kazne zatvora.

Istom presudom obavezani su okrivljeni BB i AA na osnovu odredbe člana 261. stav 2. tačka 9) ZKP, da na ime paušala plate sudu novčane iznose od po 5.000,00 dinara, a da shodno odredbi člana 258. stav 4. ZKP, na ime imovinskopravnog zahteva u celini oštećenom VV solidarno isplate iznos od 5.202,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 7/23 od 08.03.2023. godine, delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenog AA, advokata Zlatana Kurtovića preinačena je presuda Osnovnog suda u Novom Pazaru K br. 241/22 od 17.11.2022. godine samo u pogledu odluke o kazni, tako što je Viši sud u Novom Pazaru okrivljene AA i BB, zbog krivičnog dela krađa iz člana 203. stav 1. u vezi člana 33. KZ, za koja su oglašeni krivim tom presudom, osudio na novčane kazne u određenim iznosima od po 30.000,00 dinara, dok je žalba branioca okrivljenog u ostalom delu odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih presuda zahtevu za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Zlatan Kurtović, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP i bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, a iz obrazloženja zahteva proizilazi da je isti podnet i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (član 440. ZKP), sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane odluke i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda izloženih u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan u delu u kome se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 33. KZ i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen, odnosno nema zakonom propisan sadržaj.

Ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 33. KZ, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi, da u izreci prvostepene presude u odnosu na koju je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti nisu navedeni nužni elementi saizvršilaštva (član 33. KZ) - nije navedeno postojanje svesti o zajedničkom delovanju, o preduzimanju radnji okrivljenih koje doprinose izvršenju zajedničkog krivičnog dela, pa je pobijanim presudama učinjena povreda zakona iz člana 439. stav 2. ZKP u vezi člana 33. KZ.

Članom 33. KZ propisano je da ako više lica učestvovanjem u radnji izvršenja sa umišljajem ili iz nehata zajednički izvrše krivično delo, ili ostvarujući zajedničku odluku drugom radnjom sa umišljajem bitno doprinesu izvršenju krivičnog dela svako od njih kazniće se kaznom za to delo.

Iz izreke prvostepene presude u odnosu na koju je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti proizilazi da su okrivljeni BB i AA, u vreme na način i u mestu bliže opisanom u izreci te presude, u stanju uračunljivosti, sa umišljajem, svesni zabranjenosti svoga dela, čije su izvršenje hteli, oduzeli tuđu pokretnu stvar drugom, u nameri da njenim prisvajanjem sebi pribave protivpravnu imovinsku korist... tako što su iz rezervoara parkiranog kamiona izvadili oko 30 litara goriva-evro dizela... sipali u dve kante, nakon čega su se udaljili sa lica mesta i otišli pešice do automobila kojim su se dovezli i koji su parkirali..., s tim da je okrivljeni AA ostavio kante ispod puta na pola puta od kamiona do automobila i uzeo ih nakon što je prethodno odvezao kolima BB.

Po nalaženju Vrhovnog suda iz radnji opisanih u izreci prvostepene presude kojom su okrivljeni BB i AA oglašeni krivim da su kao saizvršioci izvršili krivično delo krađa iz člana 203. stav 1. u vezi člana 33. KZ, proizilazi, da su oba okrivljena sa umišljajem, učestvovala u neposrednim radnjama izvršenja krivičnog dela, a iz radnji preduzetih pre, za vreme i nakon izvršenja krivičnog dela, bliže opisanih u izreci navedene presude, jasno proizilazi da su oba okrivljena imala svest o zajedničkom delovanju, pa su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenog AA kojima se ukazuje da u radnjama okrivljenih nema elemenata saizvršilaštva iz člana 33. KZ i da je pobijanim presudama učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, od strane Vrhovnog suda ocenjeni kao neosnovani.

Branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da se pobijane presude zasnivaju na nezakonitom dokazu – izveštaju ovlašćenih službenih lica PU Novi Pazar, koja su obavljala određene radnje tokom uviđaja, koja su se izjašnjavala na okolnosti identifikacije i tumačenja tragova koji su fiksirani tokom preduzimanja radnji, uz opise tzv. „šara“ na određenim čizmama i navodila da sporne čizme pripadaju okrivljenom BB i da tragovi guma od vozila pripadaju vozilu kojim je okrivljeni AA upravljao, čime su suprotno ovlašćenjima iz člana 280. ZKP, preuzela ulogu veštaka - trasologa, pa su pobijane presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Suprotno navodima zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, izveštaj ovlašćenog službenog lica PU Novi Pazar nije ni izveden kao dokaz u dokaznom postupku, već je na glavnom pretresu pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru u predmetu K 241/22 dana 17.11.2022. godine, prilikom izvođenja materijalnih dokaza samo izvršen uvid u fotodokumentaciju MUP-DP-PU Novi Pazar OK P-Odsek za operativnu forenziku KT/2022 od 21.01.2022. godine, pa su navodi zahteva kojima se na napred navedeni način ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, od strane Vrhovnog suda ocenjeni kao neosnovani.

Branilac okrivljenog kao razlog za podnošenje zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je u izreci prvostepene presude navedena količina oduzetog goriva „od oko 30 litara“ čija tržišna vrednost iznosi 5.202,00 dinara i da ovu količinu goriva čini kako gorivo oduzeto kritičnom prilikom iz navedenog kamiona, tako i gorivo koje potiče iz određenog traktora, što znači, da je količina oduzetog goriva iz navedenog kamiona manja od 30 litara, iz čega dalje proizilazi, da su okrivljeni išli za tim da pribave malu imovinsku korist, naročito što se, u rezervoaru navedenog kamiona, što proizilazi iz izreke presude, nalazilo još goriva, a ne samo ono koje je oduzeto. Po nalaženju Vrhovnog suda, iznetim navodima se osporava utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnim odlukama, što u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavlja zakonom propisan razlog zbog koga je okrivljenom i njegovom braniocu dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, pa je zahtev u ovom delu ocenjen kao nedozvoljen.

Branilac u zahtevu kao razlog podnošenja ističe i povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, međutim, kako u obrazloženju zahteva uopšte ne ukazuje u čemu se navedena povreda sastoji, to zahtev u ovom delu nema propisan sadržaj u smislu člana 484. ZKP, koji nalaže obavezu navođenja u zahtevu za zaštitu zakonitosti razloga za njegovo podnošenje, a što u slučaju isticanja povrede zakona podrazumeva kako opredeljenje o kojoj tačno povredi zakona je reč, već i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji. Iz navedenog razloga, Vrhovni sud je, obzirom da ne može po službenoj dužnosti ispitivati u čemu se eventualna povreda zakona sastoji, budući da se u skladu sa odredbama člana 489. stav 1. ZKP, kreće samo u granicama podnetog zahteva, odnosno razloga, dela i pravca pobijanja, našao da podneti zahtev u ovom delu nema zakonom propisan sadržaj.

Iz napred navedenih razloga, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, u delu u kome se zahtev odbija kao neosnovan, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP u delu u kome je zahtev odbačen, doneta je odluka kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 za Predsednika veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               Milena Rašić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić