
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 20560/2022
02.02.2023. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Stanković, Branislava Bosiljkovića i dr Ilije Zindovića, članova veća, u postupku izvršnog poverioca AA iz ..., koga zastupa Dragica Mladenović, advokat iz ..., protiv izvršnog dužnika Republike Srbije – Visoki savet sudstva, Privredni sud u Leskovcu, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo - Odeljenje u Leskovcu, odlučujući o reviziji izvršnog poverioca izjavljenoj protiv rešenja Osnovnog suda u Leskovcu IpvI 430/21 od 02.08.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 02.02.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji izvršnog poverioca izjavljenoj protiv rešenja Osnovnog suda u Leskovcu IpvI 430/21 od 02.08.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija izvršnog poverioca izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Leskovcu IpvI 430/21 od 02.08.2022. godine.
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev izvršnog dužnika za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Leskovcu IpvI 430/21 od 02.08.2022. godine, prvim stavom izreke, usvojen je prigovor izvršnog dužnika, pa je preinačeno rešenje o izvršenju Javnog izvršitelja Sandre Trajković iz ... II 634/21 od 07.06.2021. godine u stavu dva tačka jedan izreke, tako što su troškovi izvršnog postupka utvrđeni u iznosu od 9.000,00 dinara, dok je višak zahteva izvršnog poverioca za utvrđenje troškova izvršnog postupka do ukupno traženog iznosa od 22.500,00 dinara odbijen kao neosnovan. Drugim stavom izreke, rešenje Javnog izvršitelja Sandre Trajković iz ... II 634/21 od 07.06.2021. godine ostalo je neizmenjeno.
Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugostepenom postupku, izvršni poverilac je blagovremeno izjavio reviziju shodno članu 404. ZPP, sa predlogom da se ista razmotri kao izuzetno dozvoljena.
Članom 404. ZPP propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Razmatrajući izjavljenu reviziju shodno odredbi člana 404. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisi ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer odluka o tome koji će troškovi stranci biti priznati shodno članu 153. i članu 154. ZPP, te kolika će biti njihova visina shodno Tarifi o nagradama i naknadi za rad advokata važećoj na dan presuđenja, zavisi od okolnosti konkretnog slučaja, tako da u ovom postupku nema osnova za primenu citirane zakonske odredbe koja posebnu reviziju dozvoljava u cilju ujednačavanja sudske prakse. Takođe, nema potrebe za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno novo tumačenje prava.
Na osnovu date pravne argumentacije odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije shodno članu 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Revizijom izvršnog poverioca pobija se rešenje o troškovima izvršnog postupka.
Članom 420. stav 1. ZPP propisano je da se revizija može izjaviti i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno završen. Stavom 2. istog člana, propisano je da revizija protiv rešenja nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude, što znači da je ista uslovljena graničnom vrednošću za izjavljivanje revizije propisanom članom 403. stav 3. ZPP.
Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema stavu 2. istog člana kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi, ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.
Imajući ovo u vidu, kao i okolnost da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka, odnosno protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju tužioca koja ne čini njegov glavni zahtev, to je ista nedozvoljena.
Prilikom ocene dozvoljenosti revizije, Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da je pobijanom odlukom preinačeno rešenje o izvršenju Javnog izvršitelja Sandre Trajković iz ..., ali nalazi da u konkretnom slučaju nema mesta primeni odredbe o dozvoljenosti revizije na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP. Navedena odredba može se primeniti samo kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka prema vrednosti spora, odnosno u slučaju kada se radi o reviziji izjavljenoj protiv pravnosnažne odluke ili vrednost predmeta spora ispod granične vrednosti za dozvoljenost revizije, ali ne i u sporovima u kojima je posebnom odredbom ovog zakona ili posebnog zakona određeno da revizija protiv odluke i u toj vrednosti spora nije dozvoljena.
Na osnovu izloženog, shodno članu 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Zahtev izvršnog dužnika za naknadu troškova revizijskog postupka u visini naknade za sastav odgovora na reviziju, drugim stavom izreke, odbijen je kao neosnovan, jer shodno članu 154. ZPP taj trošak nije potreban.
Predsednik veća-sudija
Marina Milanović s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić