
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 7754/2022
11.10.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužilje Gradske opštine Savski Venac, Beograd, koju zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda, Odeljenje Gradskog pravobranilaštva za opštine Vračar, Zvezdara, Palilula, Savski Venac i Stari Grad, sa sedištem u Beogradu, protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Savić, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1232/19 od 12.01.2022. godine, u sednici održanoj 11.10.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
USVAJA SE revizija tužilje i UKIDA presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 1232/19 od 12.01.2022. godine i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 4289/2018 od 19.09.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužilji isplati 1.864.805,76 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 16.03.2018. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje u delu kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj preko iznosa dosuđenog stavom prvim izreke isplati još iznos od 1.013.202,24 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 16.03.2018. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova postupka plati 51.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1232/19 od 12.01.2022. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke i odbijen, kao neosnovan tužbeni zahtev kojim traženo da se obaveže tuženi da tužilji isplati 1.864.805,76 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 16.03.2018. godine do isplate. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano stavu trećem izreke prvostepene presude i obavezana tužilja da tuženom na ime troškova postupka plati 67.500,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11 ... 18/20) i utvrdio da je revizija osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravni prethodnik tuženog, SUR „Pivnica ...“ AA bio je zakupac poslovnog prostora u Beogradu, ... br. .., površine 80 m2, po osnovu ugovora o zakupu zaključenim sa JP „Poslovni prostor Savski Venac“, kao zakupodavcem. Pravni prethodnik tuženog na ime neplaćene zakupnine za navedeni poslovni prostor za period od januara 2014. godine zaključno sa novembrom 2016. godine ostao je dužan iznos od 2.878.008,00 dinara, dok dug za period od 16.03.2015. godine zaključno sa novembrom 2016. godine iznosi 1.864.805,76 dinara. JP „Poslovni prostor Savski Venac“ brisan je iz registra privrednih subjekata rešenjem Agencije za privredne registre od 16.12.2016. godine, a članom 4. odluke Skupštine Gradske opštine Savski Venac od 30.11.2016. godine određeno je da sva prava, obaveze i poslovi JP „Poslovni prostor Savski Venac“, nastali u ime i za račun ovog preduzeća, zaključno sa 30.11.2016. godine od 01.12.2016. godine u celosti prelaze na Gradsku opštinu Savski Venac, osnivača javnog preduzeća „Poslovni prostor Savski Venac“.
Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je delimično usvojio tužbeni zahtev tužilje, za period u kome nije nastupila zastarelost potraživanja, od februara 2015. godine zaključno sa novembrom 2016. godine i obavezao tuženog da tužilji isplati 1.864.805,76 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 16.03.2018. godine do isplate primenom člana 210, 375, 583. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.
Odlučujući o žalbi tuženog, drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i odbio, kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje zbog nedostatka aktivne legitimacije na strani tužilje, sa obrazloženjem da je tužba podneta 16.03.2018. godine, kada je shodno članu 22. stav 1, 23. i 24. Odluke o načinu postupanja sa nepokretnostima koje su u javnoj svojini Grada Beograda, odnosno na kojima Grad Beograd ima posebna svojinska ovlašćenja („Službeni list Grada Beograda“, br. 63/2016) isključivo Grad Beograd aktivno legitimisan da potražuje zakupninu iz zaključenih ugovora o zakupu, kao sukcesor prava i obaveza.
Po oceni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je pogrešno primenio materijalno pravo.
Članom 3. Odluke o načinu postupanja sa nepokretnostima koje su u javnoj svojini Grada Beograda, odnosno na kojima Grad Beograd ima posebna svojinska ovlašćenja („Službeni list Grada Beograda“, br. 63/16 od 23.06.2016. godine) propisano je da raspolaganje nepokretnostima Grada, u smislu ove odluke, smatra se 1. otuđenje, 2. prenos prava javne svojine na drugog nosioca prava svojine, 3. davanje na korišćenje, 4. ulaganje u kapital, 5. davanje u zakup, 6. zasnivanje hipoteke. Članom 22. stav 1. ove odluke propisano je da su nadležni organi gradskih opština Voždovac, Vračar, Zvezdara, Novi Beograd, Palilula, Rakovica, Savski venac, Stari Grad i Čukarica obavezni su da u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ove odluke obaveste sve zakupce poslovnog prostora na kojima je gradska opština imala pravo upravljanja, o preuzimanju upravljanja na poslovnim zgradama i poslovnim prostorijama od strane Grada Beograda, odnosno organizacione jedinice Gradske uprave Grada Beograda nadležne za obavljanje poslova upravljanja i davanja u zakup poslovnih zgrada i poslovnih prostorija. Članom 23. stav 1. ove odluke, propisano je da na Grad Beograd, odnosno organizacionu jedinicu Gradske uprave nadležnu za obavljanje poslova upravljanja i davanja u zakup poslovnih zgrada i poslovnog prostora prelaze sva prava i obaveze iz ugovora o zakupu koje su zaključile gradske opštine, odnosno javna preduzeća ili druge organizacione jedinice osnovane od strane gradskih opština iz člana 22. stav 1. ove odluke, ukoliko su u saglasnosti sa zakonom i propisima Grada Beograda, počev od 01.12.2016. godine. Članom 24. stav 1. Odluke propisano je da započeti sudski sporovi sa zakupcima poslovnih zgrada i poslovnih prostorija kojima su upravljanje gradske opštine iz člana 22. stav 1. ove odluke, pokrenuti zbog neizmirene zakupnine, biće nastavljeni i okončani bez promene tužioca.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravni prethodnik tuženog bio je u zakupodavnom odnosu sa JP „Poslovni prostor Savski Venac“ na osnovu ugovora o zakupu, a tužilja potražuje neplaćenu zakupninu za period od januara 2014. godine zaključno sa novembrom 2016. godine. S obzirom da se radi o potraživanju nastalom pre 01.12.2016. godine, to se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak drugostepenog suda u pogledu nedostatka aktivne legitimacije na strani tužilje. Naime, član 3. Odluke o načinu postupanja sa nepokretnostima koje su u javnoj svojini Grada Beograda, odnosno na kojima Grad Beograd ima posebna svojinska ovlašćenja treba tumačiti u sklopu sa članom 23. i 24. iste odluke. Grad Beograd u skladu sa navedenom Odlukom ima pravo davanja u zakup nepokretnosti Grada i na Grad Beograd, odnosno organizacionu jedinicu gradske uprave nadležnu za obavljanje poslova uprvljanja i davanja u zakup poslovnih zgrada i poslovnog prostora prelaze prava i obaveze iz važećih ugovora i novozaključenih ugovora, pa Grad ima aktivnu legitimaciju za potraživanje zakupnine koje su nastale kao obaveza zakupca nakon 01.12.2016. godine, kada je upravljanje poslovnim prostorom pripalo gradu. Međutim, za neizmirene zakupnine do 01.12.2016. godine, aktivna legitimacija tužilje proizlazi iz zaključenih ugovora na osnovu kojih je uspostavljen ugovorni odnos, bez obzira na datum pokretanja sudskog postupka. Tužilja u ovom sporu svoj tužbeni zahtev zasniva na ugovoru od 08.09.2010. godine, pa se zaključak drugostepenog suda da tužilja nije aktivno legitimisana ne može prihvatiti kao pravilan.
S obzirom na to da drugostepeni sud zbog pogrešne primene materijalnog prava nije cenio ostale navode žalbe tuženog, to je Vrhovni sud odlučio kao u izreci, primenom člana 416. stav 2. ZPP.
Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, s obzirom na to da ista zavisi od ishoda spora, na osnovu člana 163. stav 4. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Dobrila Strajina,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković