
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1583/2024
03.12.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Milene Rašić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Đorđa Perovića, zbog krivičnog neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog, advokata Natalije Bobot i advokata Krste Bobota, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 400/22 od 14.09.2023. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 21/24 od 26.09.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 03.12.2024. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Đorđa Perovića, advokata Natalije Bobot i advokata Krste Bobota podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 400/22 od 14.09.2023. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 21/24 od 26.09.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu K 400/22 od 14.09.2023. godine okrivljeni Đorđe Perović oglašen je krivim da je izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru počev od 29.07.2022. godine do 18.10.2022. godine i vreme provedeno na meri zabrane napuštanja stana od 18.10.2022. godine do 18.04.2023. godine i izrečena mu je mera bezbednosti oduzimanje predmeta bliže navedenih u izreci prvostepene presude. Istom presudom, okrivljeni je obavezan da snosi troškove krivičnog postupka o čijoj visini će sud odlučiti naknadno posebnim rešenjem.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 21/24 od 26.09.2024. godine, usvojena je žalba Višeg javnog tužilaštva u Beogradu i presuda Višeg suda u Beogradu K 400/22 od 14.09.2023. godine je preinačena samo u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je Apelacioni sud u Beogradu okrivljenog Đorđa Perovića zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 meseci u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru počev od 29.07.2022. godine do 18.10.2022. godine i vreme provedeno na meri zabrane napuštanja stana od 18.10.2022. godine do 18.04.2023. godine, dok je žalba branilaca okrivljenog Đorđa Perovića, advokata Natalije Bobot i advokata Krste Bobota odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u nepreinačenom delu ostaje neizmenjena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno su podneli branioci okrivljenog Đorđa Perovića, advokat Natalija Bobot i advokat Krsta Bobot, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji kao osnovan podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje ili pobijanu drugostepenu presudu ukine i spise predmeta vrati drugostepenom sudu na ponovnu odluku, kao i da u smislu člana 488. stav 3. ZKP odredi da se izvršenje pravnosnažnih presuda odloži.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), pa je na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda iznetih u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog je neosnovan.
U podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branioci navode da je pobijanim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, odnosno da se pobijane pravnosnažne presude zasnivaju na dokazu na kome se prema odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne mogu zasnivati. Kao nezakonit dokaz branioci označavaju zapisnik o pretresanju stana i drugih prostorija od 29.07.2022. godine obrazlažući da je ovaj dokaz po načinu pribavljanja suprotan odredbama Zakonika o krivičnom postupku, a ovo stoga što je naredba sudije za prethodni postupak okrivljenom predata istog dana kada je izvršeno pretresanje, a da na istoj naredbi nije naznačeno vreme predaje, pa se ne može utvriti da li je predata pre ulaska u stan. Osim toga, branioci navode da je u zapisniku o pretresanju kao osnov pretresa označen član 158. ZKP, koji se odnosi na pretresanje bez naredbe sudije, a odmah potom se navodi da postoji naredba sudije, pritom u zapisniku nisu navedena sva lica koja su prisustvovala pretresu stana i okrivljeni nije pravilno upoznat sa svojim pravima iz kog razloga nije mogao da stavi eventualne primedbe.
Ovakve navode iznete u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti Vrhovni sud je ocenio neosnovanim.
Iz spisa predmeta proizilazi da je naredba o pretresanju stana i drugih prostorija doneta od strane sudije za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu Kpp Pov br. 1109/22 od 29.07.2022. godine, shodno odredbi člana 152. stav 1. i člana 155. ZKP i na osnovu iste, dana 29.07.2022. godine, pristupilo se pretresanju stana i drugih prostorija od strane ovlašćenih lica ministarstva unutrašnjih poslova, Direkcija policije, PU za Grad Beograd. U zapisniku o pretresanju stana i drugih prostorija u Beogradu, u ulici ... broj .., navedeno je da je pre početka pretresa naredba predata Đorđu Peroviću i da je isti poučen da ima pravo da uzme advokata odnosno branioca koji može prisustvovati pretresanju, a čije prisustvo nije zahtevao, što je sve konstatovano na zapisniku. Pretresanje stana obavljeno je u prisustvu dva punoletna građanina u svojstvu svedoka, koji su prema konstataciji na zapisniku, poučeni o njihovoj ulozi tokom sprovođenja pretresanja i isti su, uz ovlašćena službena lica policijske uprave, potpisali zapisnik, na kome nisu konstatovane bilo kakve primedbe.
Shodno navedenom, sud nalazi da je pretresanje stana i drugih prostorija u konkretnom slučaju u svemu izvršeno u skladu sa odredbama člana 155, 156. i 157. ZKP, kojima su propisane pretpostavke i postupak sprovođenja ove dokazne radnje, te kako iz spisa predmeta proizlazi da zapisnik o pretresanju stana i drugih prostorija ni sam po sebi, a ni prema načinu pribavljanja nije u suprotnosti sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku isti je, po nalaženju Vrhovnog suda, zakonit dokaz na kome se presuda može zasnivati, pa su suprotni navodi zahteva ocenjeni kao neosnovani.
Osim toga, neosnovani su i navodi branioca da se nezakonitost zapisnika o pretresanju ogleda u činjenici da je kao osnov pretresanja označen član 158. ZKP, na osnovu kog se pretresanje vrši bez naredbe sudije, a potom je označena naredba sudije na osnovu koje se pretresanje preduzima. Ovo stoga što iz formulara, na kome je sačinjen zapisnik o pretresanju, stoji da je isti izvršen na osnovu člana 157. ZKP i navedena je naredba sudije za prethodni postupak na osnovu koje se pretresanje preduzima, te činjenica da je u ovako sačinjenom zapisniku ostao naveden član 158. ZKP, ne utiče na zakonitost ovog dokaza i ista činjenica nije od značaja za drugačiju odluku ovog suda.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je u smislu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Marija Ribarić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković