Rev 16565/2024 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16565/2024
05.09.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladan Gotovac, advokat iz ..., protiv tuženog „Generali osiguranje Srbija“ a.d.o. Beograd, čiji je punomoćnik Nađa Samac, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude (pogrešno navedeno „rešenje“) Apelacionog suda u Beogradu Gž 4618/23 od 27.09.2023. godine, u sednici veća održanoj 05.09.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4618/23 od 27.09.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4618/23 od 27.09.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4618/23 od 27.09.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda zbog propuštanja Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 37778/21 od 13.06.2022. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu, na ime naknade štete, isplati iznos od 398.705,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 16.04.2021. godine do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 57.161,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Pravnosnažnom presudom, nakon što tužena nije podnela odgovor na tužbu u roku od 30 dana propisanog članom 297. stav 2. Zakona o parničnom postupku od dana dostavljanja tužbe sa prilozima i ocene nižestepenih sudova da su ispunjeni uslovi propisani članom 350. ZPP za donošenje presude zbog propuštanja, usvojen je tužbeni zahtev i obavezan je tuženi da tužiocu materijalnu naknadi štetu koju je pretrpeo na vozilu u saobraćajnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženog po osnovu ugovora o osiguranju od autoodgovornosti.

Vrhovni sud je razmotrio pravne razloge na kojima je zasnovana pobijana presuda i navode iznete u reviziji, pa je ocenio da nema uslova za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije. Primena ovog instituta je rezervisana za pitanja iz domena primene materijalnog prava. Navodi revizije se odnose na pitanja procesnog prava u postupku ocene ispunjenosti uslova za donošenje presude zbog propuštanja, što nisu zakonom previđeni razlozi za izjavljivanje posebne revizije, čija je dozvoljenost uslovljena ispunjenjem uslova propisanih u članu 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011…10/2023, u daljem tekstu: ZPP).

Na osnovu iznetog, primenom člana 404. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 16.04.2021. godine. Vrednost predmeta spora je iznos od 398.705,00 dinara.

Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu u kome vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena, u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Vrhovni sud je imao u vidu da je drugostepeni sud suprotno odredbi člana 390. ZPP rešenjem odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio prvostepenu presudu zbog propuštanja, s tim u vezi i da je propustio da u skladu sa članom 355. stav 2. ZPP u uvodu pobijane odluke naznači da se ista izriče u ime naroda, ali je ocenio da se radi o očiglednoj grešci u pisanju, koju primenom člana 385. u vezi 362. ZPP predsednik veća drugostepenog suda može ispraviti posebnim rešenjem.

Predsednik veća – sudija

Branka Dražić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković