Kzz 338/2025 troškovi kr. postupka kada je izrečena mera bezb. obav. psih. lečenja na slobodi; 2.4.1.13

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 338/2025
01.04.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Aleksandra Stepanovića i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog protivpravnog dela određenog u zakonu kao krivično delo ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Miroslava Manasijevića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Vranju K.br. 79/24 od 06.09.2024. godine i Višeg suda u Vranju 4Kž1.br. 205/24 od 18.12.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 01.04.2025. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Miroslava Manasijevića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Vranju K.br. 79/24 od 06.09.2024. godine i Višeg suda u Vranju 4Kž1.br. 205/24 od 18.12.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Vranju K.br. 79/24 od 06.09.2024. godine, prema okrivljenom AA izrečena je mera bezbednosti obavezno psihijatrijsko lečenje na slobodi zbog protivpravnog dela određenog u zakonu kao krivično delo ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru, i isto će se sprovesti na psihijatrijskom odeljenju Zdravstvenog centra u Vranju – Dispanzeru za mentalno zdravlje i trajaće dok postoji potreba lečenja, ali ne duže od tri godine i može se povremeno sprovoditi i u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, ako je to potrebno radi uspešnijeg lečenja, s tim da lečenje u ustanovi ne može neprekidno trajati duže od 15 dana niti ukupno duže od 2 meseca. Ako se okrivljeni ne podvrgne lečenju na slobodi ili ga samovoljno napusti ili ako i pored lečenja nastupi opasnost da ponovo učini protivpravno delo određeno u zakonu kao krivično delo, sud može izreći meru obavezno psihijatrijsko lečenje i čuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Istim rešenjem prema okrivljenom izrečena je i mera bezbednosti oduzimanje predmeta bliže navedenih u izreci prvostepene presude i odlučeno je o troškovima krivičnog postupka, dok su oštećeni radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućeni na parnični postupak.

Rešenjem Višeg suda u Vranju 4Kž1.br. 205/24 od 18.12.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, advokata Miroslava Manasijevića, izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Vranju K.br. 79/24 od 06.09.2024. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog, advokat Miroslav Manasijević, zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji kao osnovan podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijana rešenja preinači i odluči da troškovi krivičinog postupka na ime nagrade i nužnih izdataka za angažovanje branioca padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu shodno članu 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, pa je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je neosnovan.

Vrhovni sud nalazi da branilac okrivljenog AA neosnovano u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da je pobijanim pravnosnažnim rešenjima na štetu okrivljenog učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP u vezi člana 266. ZKP.

Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je pravnosnažnim rešenjem Osnovnog suda u Vranju K.br. 79/24 od 06.09.2024. godine prema okrivljenom AA izrečena mera bezbednosti obavezno psihijatrijsko lečenje na slobodi i odlučeno je da troškovi krivičnog postupka na ime veštačenja, odnosno usmenog izjašnjenja veštaka pred sudom u iznosu od 10.000,00 dinara padaju na teret budžetskih sredstava, dok je odbijen, kao neosnovan, zahtev branioca okrivljenog, advokata Miroslava Manasijevića, za isplatu naknade troškova krivičnog postupka. Dajući razloge za ovakvu svoju odluku, prvostepeni sud u obrazloženju presude navodi da je zahtev branioca okrivljenog za isplatu naknade troškova krivčinog postupka neosnovan, s obzirom da je okrivljenom izrečena mera bezbednosti obavezno psihijatrijsko lečenje na slobodi, to ne postoji zakonska mogućnost da nagrada i nužni izdaci izabranog branioca okrivljenog budu isplaćeni iz budžetskih sredstava suda, jer se radi o ugovornom odnosu između branioca i zastupanog lica. Viši sud u Vranju je, postupajući po žalbi branioca okrivljenog, doneo rešenje 4Kž1.br. 205/24 od 18.12.2024. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu i u istom naveo da ne postoji zakonska mogućnost da nagrada i nužni izdaci izabranog branioca budu isplaćeni iz budžetskih sredstava suda.

Odredbom člana 265. stav 1. ZKP, propisano je da kada se obustavi krivični postupak ili se optužba odbije, ili se okrivljeni oslobodi od optužbe izreći će se u rešenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka iz člana 261. stav 2. tačka 1) do 6) tog zakonika, nužni izdaci okrivljenog i nužni izdaci i nagrada branioca i punomoćnika (član 103. stav 3), kao i nagrada veštaka stručnog savetnika, padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Odredbom člana 266. ZKP, određeno je da je zastupano lice dužno da plati nagradu i nužne izdatke branioca i punomoćnika oštećenog kao tužioca ili privatnog tužioca, bez obzira ko je po odluci suda dužan da snosi troškove krivičnog postupka, osim ako po odredbama zakonika nagrada i nužni izdaci branioca padaju na teret budžetskih sredstava suda. Ako je okrivljenom postavljen branilac, a plaćanjem nagrade i nužnih izdataka bi bilo dovedeno u pitanje izdržavanje okrivljenog ili izdržavanje lica koje je on obavezan da izdržava, nagrada i nužni izdaci branioca isplatiti iz budžetskih sredstava suda.

Imajući u vidu navedene odredbe Zakonika o krivičnom postupku, i da u konkretnom slučaju krivični postupak prema okrivljenom nije obustavljen, niti je odbijena optužba, odnosno okrivljeni nije oslobođen od optužbe, to nema zakonskih uslova da nužni izdaci i nagrada branioca okrivljenog padnu na teret budžetskih sredstava suda.

U predmetnom krivičnom postupku advokat Miroslav Manasijević, okrivljenom AA nije bio postavljen kao branilac po službenoj dužnosti, već je izabrani branilac, po punomoćju u spisima predmeta, te je u smislu člana 266. ZKP, nagradu i nužne izdatke dužno da plati zastupano lice, bez obzira ko je po odluci suda dužan da snosi troškove krivičnog postupka. Ovo stoga što između okrivljenog i njegovog branioca kao i između zastupanog lica i njegovog punomoćnika, postoji ugovorni odnos na osnovu kog se jedna strana obavezuje da pruži zahtevane pravne usluge, a druga strana se obavezuje da ove usluge plati.

Iz svega napred navedenog, suprotni navodi u zahtevu ocenjeni su kao neosnovani.

Imajući u vidu odluku ovog suda, a krećući se u okviru pravca i obima pobijanja iznetih u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti, odluke Vrhovnog kasacionog suda Kzz 380/2022 od 13.04.2022. godine i Kzz 997/2019 od 24.12.2019. godine, na koje ukazuje branilac okrivljenog, nisu od uticaja na drugačiju odluku suda.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                      Predsednik veća – sudija

Marija Ribarić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                           Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković