
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 381/2024
06.11.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Maja Gluščević, advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Gorica“ sa sedištem u Nišu, čiji je punomoćnik Ivana Pavlović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3312/23 od 22.09.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 06.11.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 3312/23 od 22.09.2023. godine, tako što se ODBIJA žalba tužioca i POTVRĐUJE presuda Osnovnog suda u Nišu P1 3971/21 od 12.05.2023. godine.
OBAVEZUJE SE tužilac da tuženom naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 49.500,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema otpravka ove presude.
ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 3971/21 od 12.05.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se poništi kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu broj .. od 04.05.2011. godine, aneksa ugovora o radu br. .. od 26.07.2011. godine i aneksa ugovora o radu br. .. od 01.02.2017. godine i da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 267.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3312/23 od 22.09.2023. godine, preinačena je prvostepena presuda tako što je poništeno kao nezakonito rešenje tuženog br. .. od 07.09.2018. kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu broj .. od 04.05.2011. godine, aneks ugovora o radu br. .. od 26.07.2011. godine i aneks ugovora o radu br. .. od 01.02.2017. godine i obavezan tuženi da tužioca vrati i rasporedi na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj vrsti i stepenu stručne spreme. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka tako da je obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 250.500,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvđenog činjeničnog stanja.
Tužilac je podneo odgovor na reviziju.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. i 441 Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23), Vrhovni sud je utvrdio da je revizija tuženog osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba ovog zakona, pa nema ni povrede iz člana 374. stav 1. ZPP na koju se revizijom ukazuje. Povreda iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP na koju se revizijom ukazuje, po članu 407. stav 1. ZPP, ne predstavlja razlog zbog koga se revizija može izjaviti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tuženog na neodređeno vreme, na radnom mestu ... radnik u sektoru Pogrebnih usluga RJ za sahranjivanje i održavanje groblja. Direktoru tuženog je 06.06.2018. godine upućen zahtev za izricanje mere tužiocu kao zaposlenom zbog učinjene povrede radne obaveze i nepoštovanja radne discipline, jer je 04.06.2018. godine, u 17,10 časova, uznemiravao VD direktora tuženog slanjem neprikladne poruke "plata lopove jedan bree" putem društvene mreže Facebook, koje ponašanje predstavlja nepoštovanje radne discipline i nekorektno ponašanje prema zaposlenima. Tuženi je dostavio tužiocu Upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu od 06.06.2018. godine, u kome je navedeno da je dana 04.06.2018. godine u 17,10 časova, putem društvene mreže Facebook od strane korisnika „AA", VD direktoru tuženog upućena poruka sadržine "plata lopove jedan bree" i niz pretnji koje se odnose na menadžment preduzeća i to "sutra idem da ih pobijem" i "a i kuća znam gde im je, ubiću ih breeee", da je proverom profila društvene mreže utvrđeno da se radi o korisniku AA, te da navedene objave predstavljaju uznemiravanje VD direktora, što predstavlja nepoštovanje radne discipline, odnosno nekorektno ponašanje prema zaposlenima i korisnicima usluga, zbog čega su se stekli uslovi za otkaz ugovora o radu. Navedeno ponašanje predstavlja nepoštovanje radne discipline predviđene čl. 16. st. 1. tač. 2. podtačka 8. Ugovora o radu tužioca, a u pratećim objavama očigledno su sadržani elementi ugrožavanja sigurnosti iz čl. 138. Krivičnog zakonika. Tužilac se 11.06.2018. godine izjasnio na upozorenje, navodeći da je pogrešio, te da mu je tog dana sin bio teško bolestan, što je kod njega prouzrokovalo bes i nervozu, kao i da menadžment, niti bilo ko drugi više neće imati problema sa njim.
Tuženi je rešenjem od 08.06.2018.godine, tužioca privremeno udaljio sa rada pre isteka roka iz čl. 180.st.1 Zakona, zbog toga što je učinio povredu kršenja radne discipline "nekorektno ponašanje prema zaposlenima i korisnicima usluga" iz čl. 16 st. 1 tač. 2 podtačka 8 ugovora o radu od 04.05.2011. godine, odnosno čl. 5 aneksa ugovora o radu br. od 26.07.2011. godine, i to počev od dana dostavljanja rešenja tužiocu najduže tri meseca.
Rešenjem tuženog od 07.09.2018. godine, tužiocu je otkazan ugovor o radu od 04.05.2011.godine, Aneks ugovora o radu od 26.07.2011.godine i Aneks ugovora o radu od 01.02.2017.godine. U obrazloženju rešenja je navedeno da je tokom postupka nesumljivo utvrđeno da je zaposleni javno putem pomenute društvene mreže izneo niz pretnji koje se odnose kako na VD direktora tako i na menadžment preduzeća, što predstavlja uznemiravanje VD direktora i ličnu uvredu, kao i uznemirenje i strah VD direktora i menadžmenta, jer predstavlja direktnu i ozbiljnu pretnju da će napasti na život ili telo tih lica i krivično delo ugrožavanje sigurnosti regulisano KZ RS. U fotokopiji sadržaja sa profila pod nazivom „AA na društvenoj mreži Facebook, nalazi se poruka upućena dana 04.06.2018.godine u 17,10 časova sadržine "plata lopove jedan bree". Pre toga je sa profila pod nazivom „BB" u 14,04 časova poslata poruka profilu \"AA" sadržine "jesu li radnici Gorice primili plate...", na koju je odgovoreno "nismo, sutra idem da ih pobijem, da ti se ne kunem u decu" i „a i kuća znam gde je ubiću ih breeee".
Ugovorom o radu od 04.05.2011. godine, članom 16. stav 1. tačka 2. alineja 8. predviđeno je da poslodavac može zaposlenom otkazati ugovor o radu ako zaposleni ne poštuje ranu disciplinu, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca, a naročito ako se nekorektno ponaša prema zaposlenima. U Aneksu ugovora o radu od 26.07.2011. godine, u članu 5. navedeno je da poslodavac može zaposlenom otkazati ugovor o radu ako zaposleni ne poštuje radnu disciplinu, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca, a naročito ako se nekorektno ponaša prema zaposlenima i korisnicima usluga.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je tužilac v.d. direktora tuženog VV, sa svog profila na društevnoj mreži Facebook, uputio poruku uvredljive sadržine u kojoj ga naziva lopovom, kao da je putem iste društvene mreže, vodio pisanu prepisku sa profilom „BB“, kom prilikom je izrekao pretnje rukovodstvu tuženog, čime je tužilac iskazao nepoštovanje radne discipline, odnosno nekorektno ponašanje prema zaposlenima. Kod navedenog, imajući u vidu da je postupak utvrđivanja odgovornosti tužioca za nepoštovanje radne disipiline, sproveden je u svemu u skladu sa odredbama člana 180. Zakona o radu, prvostepeni sud je s pozivom na odredbu člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu, ocenio da je tužiocu zakonito prestao radni odnos.
Drugostepeni sud je je našao da je prvostepeni sud izveo pogrešan zaključak o neosnovanosti tužbenog zahteva, zbog čega je preinačio prvostepenu presudu. Po oceni drugostepenog suda, tuženi nije dokazao da je tužilac preduzeo radnje koje su opisane kao povreda radne obaveze. Činjenica je da je sporna poruka bila poslata direktoru sa nekog profila na društvenoj mreži Facebook i da je vođena pisana prepiska sa profilom „BB“, ne dokazuje da je tužilac lično slao poruke takvog sadržaja, niti da su poruke poslate u toku rada jer iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da se prepiska vodila posle 17 časova. Takođe, poruke na društvenoj mreži u vidu pretnji nisu individualizovane, pa je nejasno kako je tuženi zaključio da se usmerene ka mendžmentu tuženog. Ne može se smatrati da postoji povreda radne discipline ukoliko ona već unapred nije predviđena Zakonom, opštim aktima poslodavca ili ugovorom o radu i ako nije pouzdano utvrđeno da je zaposleni preduzeo radnje koje je poslodavac sankcionisao pobijanim rešenjem o otkazu ugovora o radu, zbog čega je prvostepena presuda preinačena.
Po oceni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je, preinačenjem prvostepene presude, pogrešno primenio materijalno pravo, a tuženi osnovano na to u reviziji ukazuje.
Odredbom člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 24/05 ... 75/14) propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji nepoštuje radnu disciplinu propisanom aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca.
Poštovanje radne discipline podrazumeva obavezu zaposlenog da savesno i odgovorno obavlja poslove na kojima radi i da poštuje organizaciju rada, što podrazumeva odgovarajuće ponašanje zaposlenog na radu i u vezi sa radom, prema poslodavcu i prema ostalim zaposlenima. Nepoštavanje radne discipline može dovesti do otkaza ugovora o radu, pod uslovom da je narušavanje radne discipline takvo da zaposleni s obzirom na proces rada i sve okolnosti slučaja ne može da nastavi rad kod poslodavca. Kod ovog otkaznog razloga krivica zaposlenog se ne utvrđuje, već mora da postoji svest zaposlenog o nedisciplini.
Iz činjeničnog utvrđenja sledi da je tužilac sa svog profila na društevnoj mreži Facebook, v.d. direktora tuženog VV uputio poruku uvredljive sadržine u kojoj ga naziva lopovom, kao da je putem iste društvene mreže, vodio pisanu prepisku sa profilom „BB“, tako što je sa tog profila u 14,04 časova poslata poruka profilu \"AA" (profil tužioca) sadržine "jesu li radnici Gorice primili plate...", na koju je odgovoreno "nismo, sutra idem da ih pobijem, da ti se ne kunem u decu" i „a i kuća znam gde je ubiću ih breeee". Kod navedenog, pravilno je prvostepeni sud utvrdio da navedeno ponašanje tužioca predstavlja nepoštovanje radne discipline, odnosno da je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca, u smislu člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu.
Takođe, odredbama Ugovora o radu tužioca od 04.05.2011. godine i Aneksa ugovora o radu od 26.07.2011. godine, na koje se tuženi pozvao u otkaznom rešenju, predviđeno je da poslodavac može zaposlenom otkazati ugovor o radu ako zaposleni ne poštuje radnu disciplinu, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca, a naročito ako se nekorektno ponaša prema zaposlenima i korisnicima usluga. Slanjem poruka uvredljive i preteće sadržine, tužilac je ispoljio ponašanje za koje je tuženi našao da se ne može tolerisati.
Pogrešan je zaključak drugostepenog suda da tuženi nije dokazao da je tužilac svojom krivicom učinio povredu radne discipline u vidu nekoretnog ponašanja prema drugim zaposlenima i klijentima. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da su navedene poruke poslate sa profila tužioca, pri čemu se kod povrede radne discipline ne utvrđuje krivica zaposlenog, u smislu njegovog psihičkog odnosa prema preduzetoj radnji, već je dovoljna svest o nedisciplini. U prilog zaključku da je kod tužioca postojala svest o nedisciplini i da je tužilac shvatao do kojih posledica njegovim ponašanjem može doći, upućuje i činjenica da se tužilac u izjašnjenju na upozorenje o postojanju razloga za otkaz izvinjava zbog navedenog ponašanja i navodi da je isto uzrokovano zdravstvenim stanjem sina, kao i da se takvo ponašanje neće ponoviti, pri čemu ne negira da je slao poruke uvredljive i preteće sadržine v.d. direktoru tuženog, na način naveden u otkaznom rešenju.
Imajući u vidu izneto, da je tužilac slanjem spornih poruka iskazao ponašanje protivno ustanovljenim pravilima ponašanja na radu i u vezi sa radom, a što predstavlja akt kršenja radne discipline i dovoljan je i opravdan razlog za otkaz od strane poslodavca, kao i da je postupak za prestanak radnog odnosa sproveden u skladu sa odredbama Zakona o radu, Vrhovni sud je ocenio da su ispunjeni uslovi predviđeni odredbom člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu za donošenje osporenog rešenja o otkazu, zbog čega tužbeni zahtev tužioca nije osnovan.
Imajući u vidu da je tužiocu ugovor o radu zakonito otkazan, neosnovan je njen zahtev za reintegraciju u smislu člana 191. stav 1. Zakona o radu.
Iz iznetih razloga Vrhovni sud je odlučio kao u prvom stavu izreke na osnovu člana 416. stav 1. ZPP.
Tuženi je uspeo u postupku po reviziji, pa mu na osnovu članova 153. i 154. ZPP pripadaju i opredeljeni troškovi ovog postupka, koji su mu dosuđeni u iznosu od 49.500,00 dinara za sastav revizije od strane advokata, prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad advokata. Zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju je odbijen na osnovu člana 154. stav 1. ZPP, jer se ne radi o troškovima potrebnim za vođenje ove parnice.
Na osnovu iznetog, primenom člana 165. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom i trećem izreke.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković