
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2453/2025
05.03.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dragane Mirosavljević i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Slavko Makaji, advokat iz ..., protiv tuženog JKP ''Infostan tehnologija'' Beograd, čiji je punomoćnik Zoran Marić, advokat iz ..., radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6096/21 od 20.11.2024. godine, u sednici održanoj 05.03.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6096/21 od 20.11.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6096/21 od 20.11.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 829/20 od 20.04.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud tuženog obaveže da mu na ime sticanja bez osnova isplati iznos od 453.826,20 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom koja dospeva na način naveden u tom stavu izreke, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, tužilac je obavezan da tuženom na ime parničnih troškova naknadi iznos od 49.500,00 dinara.
Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž 6096/21 od 20.11.2024. godine, stavom prvim izreke, odbio žalbu tužioca kao neosnovanu i potvrdio presudu Drugog osnovnog suda u Beogradu P 829/20 od 20.04.2021. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu suda tužilac je izjavio blagovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se ramotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predmet tražene pravne zaštite je sticanje bez osnova, a pobijana presuda kojom je tužbeni zahtev tužioca odbijen doneta je primenom odredbe člana 210. Zakona o obligacionim odnosima, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja da do prelaska imovine tužioca u imovinu tuženog nije došlo bez pravnog osnova već na osnovu pravnosnažnog rešenja o izvršenju na osnovu koga je tuženi od tužioca naplatio svoje dospelo novčano potraživanje, u utuženom iznosu. Tužilac u reviziji ne ukazuje da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za odlučivanje o njegovoj posebnoj reviziji, već ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje, a to nisu razlozi za izjavljivanje posebne revizije u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Tužbu radi sticanja bez osnova tužilac je podneo 02.03.2020. godine, a vrednost predmeta spora je 453.826,20 dinara.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Imajući u vidu da je ovo imovinsko-pravni spor u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužioca nije dozvoljena u smislu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
