
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 964/2025
24.09.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB - advokata Saše Dimića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Loznici K.br.549/19 od 24.12.2024. godine i Višeg suda u Šapcu Kž1 97/25 od 08.05.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 24.09.2025. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB - advokata Saše Dimića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Loznici K.br.549/19 od 24.12.2024. godine i Višeg suda u Šapcu Kž1 97/25 od 08.05.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Loznici K.br.549/19 od 24.12.2024. godine okrivljeni AA i BB, između ostalih, oglašeni su krivim zbog izvršenja krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ i izrečena im je uslovna osuda kojom im je utvrđena kazna zatvora u trajanju od po šest meseci i istovremeno određeno da se izrečene kazne neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine ne izvrše novo krivično delo. Oštećeni je upućen da imovinskopravni zahtev ostvari u parničnom postupku, dok su okrivljeni solidarno obavezani da naknade troškove krivičnog postupka, kao i troškove krivičnog postupka oštećenog.
Presudom Višeg suda u Šapcu Kž1 97/254 od 08.05.2025. godine, usvajanjem žalbe OJT u Loznici, preinačena je presuda Osnovnog suda u Loznici K.br.549/19 od 24.12.2024. godine, samo u pogledu odluke o krivičnoj sankciji koja je izrečena okrivljenom VV, dok je žalba OJT u Loznici, žalba branilaca okrivljenih, u preostalom delu, odbijene kao neosnovane, a presuda Osnovnog suda u Loznici K.br.549/19 od 24.12.2024. godine,potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenih AA i BB - advokat Saša Dimić, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, preinači pobijane presude i okrivljene oslobodi od optužbe.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Branilac okrivljenih, kao razlog podnošenja zahteva ističe povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, navodeći da u izreci presude nisu opisane konretne radnje izvršenja koje su navodno preduzeli okrivljeni, sem uopštene konstatacije suda u pogledu vinosti, uračunljivosti i da su članovi grupe. Poreda navedenog, u izreci pravnosnažne presude je navedeno da su svi okrivljeni, kao pripadnici grupe, ostvarili bitna obeležja krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ, iako po stavu branioca nije ostvarena objektivna veza između članova grupe. Takođe, branilac ističe i da posledica navedenog krivičnog dela - teže remećenje javnog reda i mira u konkretnom slučaju nije ostvarena, jer se kritični događaj odigrao u malom mestu, u mesecu novembru, u kasnim večernjim časovima kada u tako malom mestu ne radi ništa.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani.
U konkretnom slučaju, iz izreke pravnosnažne presude proizilazi da su sva četvorica okrivljenih, pa i okrivljeni AA i BB, u toku noći, u ..., kada su mogli da shvate značaj svoja dela i da upravljaju svojim postupcima, svesni svog dela čije izvršenje su hteli, svesni da je njihovo delo zabranjeno, u grupi, vršenjem nasilja prema drugom, teže remetili javni red i mir i drugom licu naneli lake telesne povrede..., na taj način što su zajedno sa okrivljenim GG, protiv koga se vodi poseban postupak, došli u ... gde su na šetalištu videli oštećenog... prema kome su potrčali, pa je okrivljeni VV opsovao majku oštećenom i govorio mu da stane, a kada je stigao oštećenog udario zatvorenom šakom u predelu temena glave od kog udarca je isti pao na beton gde su oštećenog sva četvorica okrivljenih i okrivljeni GG tukli nogama po telu i glavi... nakon čega su ga dvojica okrivljenih podigli i stavili da sedne na klupu gde su okrivljeni GG i još jedan okrivljeni držali za ruke oštećenog kojeg je okrivljeni VV još nekoliko puta udario zatvorenom, a potom jedanput i otvorenom šakom po glavi kojom prilikom su oštećenom nanete i lake telesne povrede...
Iz izreke pravnosnažne presude jasno proizilaze radnje koje su okrivljeni AA i BB konkretnom prilikom preduzeli (oštećenog tukli nogama po telu i glavi), pa su suprotni navodi branioca okrivljenih kojima se ističe da radnje okrivljenih nisu opisane od strane ovoga suda ocenjeni kao neosnovani.
Kada je u pitanju posledica krivičnog dela iz člana 344. KZ koja se ogleda u težem remećenju javnog reda i mira, Vrhovni sud nalazi da je prema opisu koji je dat u izreci pravnosnažne presude i prema stanju u spisima predmeta posledica - teže remećenje javnog reda i mira nastupila, imajući u vidu da se kritični događaj odigrao na šetalištu, u večernjim satima, u prostoru koji je bio osvetljen, u blizini ugostiteljskih objekata koji su radili u kojima je bilo puno ljudi, a iz kojih se jasno vide dešavanja na šetalištu o čemu je i Viši sud u Šapcu u svojoj odluci Kž1 97/25 od 08.05.2025. godine na strai 6, u prvom pasusu dao jasne razloge koje Vrhovni sud prihvata i na iste upućuje, pa su suprotni navodi branioca okrivljenih, od strane ovoga suda ocenjeni kao neosnovani.
Pored navedenog, iz spisa predmeta jasno proizilazi da su okrivljeni oglašeni krivim zbog izvršenja krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ, a zbog postojanja kvalifikatorne okolnosi da je kritičnom prilikom oštećenom naneta laka telesna povreda, pa navodi branioca u pogledu ispunjenosti objektivnog uslova za postojanje grupe u konkretnom slučaju nisu od značaja za pravnu kvalifikaciju.
U preostalom delu zahteva branilac okrivljenih navodi da jedino iskaz svedoka DD, potkrepljuje navode optužbe da su svi okrivljeni tukli oštećenog, koji se bolje seća događaja posle sedam, osam godina nego neposredno nakon samog događaja, kao i da nije dokazano da su okrivljeni preduzeli radnje izvršenja u smislu udaranja oštećenog, a kojim navodima se u suštini ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP ne predstavlja dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca, te se Vrhovni sud nije ni upuštao u razmatranje i ocenu ovih navoda.
Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda zakona na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB - advokata Saše Dimića, Vrhovni sud je, na osnovu člana 491. ZKP, navedeni zahtev branioca okrivljenih odbio kao neosnovan.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Vesna Zarić, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
