
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2736/2025
01.10.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Antelj, advokat iz ..., protiv tuženog AD „Elektroprivreda Srbije“ sa sedištem u Beogradu, radi utvrđenja ništavosti odredbe aneksa ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1222/25 od 07.05.2025. godine, u sednici održanoj 01.10.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1222/25 od 07.05.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1222/25 od 07.05.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 810/21 od 08.11.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se utvrdi da je ništava odredba člana 4. Aneksa ugovora o radu broj 8871/6 od 05.02.2015. godine, zaključenog između tužilje i pravnog prethodnika tuženog („Rudarski basen Kolubara“ d.o.o. Lazarevac), u delu u kome je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 1.861, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1222/25 od 07.05.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda. Stavovima drugim i trećim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova postupka po žalbi.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na član 404. Zakona o parničnom postupku, a radi ujednačavanja sudske prakse.
Ceneći ispunjenost uslova za odlučivanje o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj, Vrhovni sud nalazi da ne postoje razlozi predviđeni odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS br. 72/11...10/23- dr.zakon).
Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP, posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da je pobijana presuda doneta u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim shvatanjem izraženim u odlukama tog suda u kojima je odlučivano o istovetnim tužbenim zahtevima, sa istim pravnim osnovom i bitno sličnim činjeničnim stanjem.
Iz navedenih razloga, ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili za novim tumačenjem prava, kao ni za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građanazbog čega je Vrhovni sud odlučio kao u stavu prvom izreke, primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Tužilja je 12.02.2021. godine podnela tužbu radi utvrđenja ništavosti odredbe aneksa ugovora o radu kojom joj je utvrđen koeficijent za obračun zarade i u tužbi je označila vrednost predmeta spora od 7.000,00 dinara.
Prema prirodi tražene pravne zaštite ova parnica spada u parnice iz radnih sporova. Odredbama glave XXIX Zakona o parničnom postupku propisana su posebna pravila za postupak u parnicama iz radnih odnosa, dok se ostale odredbe ovog zakona primenjuju kada odredbama ove glave nije drugačije propisano (član 436.). Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba odnosi na novčano potraživanje kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka i tada se o dozvoljenosti revizije odlučuje prema vrednosti predmeta spora na osnovu člana 403. stav 3. ZPP.
Imajući u vidu predmet spora, revizija tužilje nije dozvoljena jer se ne radi o parnici o zasnivanju, postojanju ili prestanku radnog odnosa kod kojih je revizija uvek dozvoljena prema članu 441. ZPP, već o sporu radi utvrđenja ništavosti odredbe aneksa ugovora o radu koji je tužilja zaključila sa tuženim i kojim joj je smanjen koeficijent za obračun zarade. Kako u tužbi označena vrednost predmeta spora od 7.000,00 dinara očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija tužilje nedozvoljena na osnovu člana 403. stav 3. ZPP.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
