Rev2 923/2023 3.19.1.25.1.4; 3.9.1.26.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 923/2023
16.07.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Mirjane Andrijašević i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužilje AA iz sela ..., Opština Trgovište, koju zastupa punomoćnik Marija Aleksandrov, advokat iz ..., protiv JP „Trgovište in“ iz Trgovišta, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 836/2022 od 14.03.2022. godine, u sednici veća održanoj 16.07.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 836/2022 od 14.03.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 836/2022 od 14.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P1 205/19 od 21.09.2021. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se obaveže tužena da joj na ime naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada za period april 2016. godine do aprila 2019. godine isplati iznose bliže navedene u ovom delu izreke presude, sa zakonskom zateznom kamatom od dospeća svakog pojedinačnog potraživanja do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 63.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 836/2022 od 14.03.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu reviziju je blagovremeno izjavila tužilja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o istoj raspravlja kao o posebnoj reviziji (član 404. ZPP).

Primenom člana 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite je isplata naknade za troškove prevoza za dolazak i odlazak sa rada. Odluke nižestepenih sudova nisu u suprotnosti sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnom zahtevu tužilje, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, pa u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, s obzirom da je po razumnoj oceni takav zahtev neosnovan, jer je utvrđeno da tužilja ne živi na adresi navedenoj u tužbi, u selu ..., koje je navela u zahtevu, već u stanu u zgradi u Trgovištu, stotinak metara od mesta rada, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. Zakona o parničnom postupku, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, što je ovde slučaj, dozvoljenost revizije se ceni na osnovu odredbe člana 403. stav 3. istog Zakona.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi isplate podneta je 10.04.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 152.820,80 dinara.

Imajući u vidu odredbu člana 403. stav 3. ZPP, te da vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to u konkretnom slučaju revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković