
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 892/2024
24.10.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., selo ..., čiji je punomoćnik Čedomir Golubović, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalne službe za zapošljavanje sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1594/23 od 20.07.2023. godine, u sednici održanoj 24.10.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1594/23 od 20.07.2023. godine.
ODBIJA SE zahtev tužilje za naknadu revizijskih troškova.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2656/21 od 05.09.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužilji na ime jubilarne nagrade isplati 58.940,70 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 29.01.2021. godine do konačne isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 53.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršenja do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1594/23 od 20.07.2023. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se obaveže tužena da joj na ime jubilarne nagrade isplati 58.940,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 29.01.2021. godine do isplate. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude i odbijen kao neosnovan zahtev tužilje za naknadu troškova parničnog postupka od 53.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova prvostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavila tužilja, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenih u postupku pred drugostepenim sudom i zbog pogrešne primene primene materijalnog prava.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju.
Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je utvrdio da je revizija tužilje neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, niti ima drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se revizijom ukazuje.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je zasnovala radni odnos kod tuženog 01.12.2010. godine na osnovu ugovora o radu na određeno vreme sve do 12.06.2019. godine kada joj je rešenjem tuženog otkazan ugovor o radu zbog isteka roka na koji je zaključen. Pravosnažnom presudom od 15.07.2020. godine poništeno je rešenje o otkazu ugovora o radu, utvrđeno da je došlo do preobražaja radnog odnosa na neodređeno vreme počev od 13.06.2019. godine i obavezana tužena da tužilju vrati na rad. Tužilja nije efektivno radila kod tužene u periodu od 13.06.2019. godine do 21.01.2021. godine, kada je vraćena na rad. Dana 01.12.2020. godine napunila je 10 godina radnog staža kod tužene i time, po shvatanju prvostepenog suda, ostvarila pravo na jubilarnu nagradu, zbog čega joj je tužbeni zahtev usvojen i obavezana tužena na isplatu.
Drugostepeni sud je odlučujući o žalbi tužene našao da je prvostepeni sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primenio materijalno pravo, te je odbio tužbeni zahtev kao neosnovan. Ovo iz razloga što jubilarna nagrada predstavlja novčanu naknadu koja se zaposlenom isplaćuje za određeni broj godina kontinuiranog rada kod poslodavca, a što tužilja u navedenom periodu nije ostvarila, jer je imala period kada efektivno nije radila u okviru ovih 10 godina.
Po oceni Vrhovnog suda, ovakav zaključak drugostepenog suda zasniva se na pravilnoj primeni materijalnog prava.
Odredbom člana 191. stav 1. i 2. Zakona o radu, propisano je da ako sud u toku postupka utvrdi da je zaposlenom prestao radni odnos bez pravnog osnova, na zahtev zaposlenog, odlučiće da se zaposleni vrati na rad, da mu se isplati naknada štete i uplate pripadajući doprinosi za obavezno socijalno osiguranje za period u kome zaposleni nije radio, a da se naknada štete iz stava 1. ovog člana utvrđuje u visini izgubljene zarade koja u sebi sadrži pripadajući porez i doprinose u skladu sa zakonom, u koju ne ulazi naknada za ishranu u toku rada, regres za korišćenje godišnjeg odmora, bonusi, nagrade i druga primanja po osnovu doprinosa poslovnom uspehu poslodavca.
Jubilarna nagrada se isplaćuje zaposlenom u slučaju kada ostvari određeni broj godina neprekidnog rada kod poslodavca. To znači da pravo na jubilarnu nagradu zaposleni ostvaruje radom u radnom odnosu obavljajući faktički rad kod poslodavca i na taj način doprinosi poslovnom uspehu poslodavca. U konkretnom slučaju, tužilja nije mogla da ostvari pravo na jubilarnu nagradu s obzirom da u periodu od 13.06.2019. godine do 21.01.2021. godine nije efektivno radila. Dosuđivanje jubilarne nagrade zaposlenom koji nije neprekidno obavljao rad kod poslodavca bilo bi u suprotnosti sa prirodom jubilarne nagrade (nagrada zaposlenom koji svojim radom doprinosi ostvarivanju prihoda tog poslodavca) i pravom na njenu isplatu. To znači da tužilji, iako ima određeni broj godina radnog staža kod tužene (do povezivanja je došlo na osnovu sudske odluke), ne pripada pravo na isplatu jubilarne nagrade iz razloga što u periodu za koji pretenduje na ostvarenje ovog prava nije i faktički obavljala rad, odnosno nije doprinosila poslovnom uspehu tužene. Sledom navedenog, neosnovani su navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava, a bez uticaja su navodi revizije da tužilja nije efektivno radila u jednom periodu krivicom poslodavca.
Imajući u vidu izloženo, Vrhovni sud je na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u stavu prvom izreke.
Odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova revizijskog postupka, jer po ovom pravnom leku nije uspela, pa je doneta odluka kao u stavu drugom izreke primenom odredbe člana 165. stav 1. ZPP.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
