
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2408/2025
03.04.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević, Jasmine Simović, Radoslave Mađarov i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa Bojan Blagojević advokat iz ..., protiv tužene Elektromreža Srbije a.d. Beograd, koju zastupa Sofija Ilić advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Pančevu Gž 961/24 od 05.11.2024. godine, na sednici održanoj 03.04.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Pančevu Gž 961/24 od 05.11.2024. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Pančevu Gž 961/24 od 05.11.2024. godine.
Svaka stranka snosi svoje troškove postupka po reviziji.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Pančevu Gž 961/24 od 05.11.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužilje i potvrđeno rešenje Osnovnog suda u Pančevu P 2465/23 od 05.08.2024. godine kojim je odbačena tužba tužilje od 21.12.2023. godine kao nedozvoljena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na član 404. Zakona o parničnom postupku (posebna revizija).
Tuženi je podneo odgovor na reviziju.
Posebna revizija je, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23), izuzetno pravno sredstvo koje se, zbog pogrešne primene materijalnog prava, može izjaviti protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom. Pravila o tom pravnom sredstvu izjavljenom protiv presude primenjuju se, na osnovu člana 420. stav 6. ZPP, i na posebnu reviziju izjavljenu protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan u sporu u kojem ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude. O dozvoljenosti posebne revizije odlučuje Vrhovni sud, ceneći potrebu odlučivanja o tom pravnom sredstvu zbog razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje kao o izuzetno dozvoljenoj.
Tužbom podnetom 21.12.2023. godine tražena je isplata naknade za uspostavljenu stvarnu službenost prolaza dalekovoda preko parcele tužilje .. k.o. ... . Postupak za nepotpunu eksproprijaciju ustanovljavanjem prava službenosti prolaza provodnika iznad označene parcele pokrenut je predlogom tuženog od 31.11.2023. godine nadležnom organu uprave za imovinske poslove. Postupak po tom predlogu nije pravnosnažno okončan.
Po oceni Vrhovnog suda, o posebnoj reviziji tužilje u ovom sporu nije potrebno odlučivati radi razmatranja pitanja da li su sudovi opšte nadležnosti ovlašćeni da odbace tužbu kojom se traži isplata naknade za umanjenu vrednost nepokretnosti zbog uspostavljanja službenosti prolaska kablova dalekovoda, koju revident smatra pravnim pitanjem od opšteg interesa.
Pravni put za ostvarenje prava na naknadu u slučaju eksproprijacije nepokretnosti propisan je Zakonom o eksproprijaciji („Službeni glasnik RS“, br. 53/95...106/16) i Zakonom o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“, br. 25/82 i 48/88 i „Službeni glasnik RS“, br. 46/95...14/22) i podrazumeva postojanje pravnosnažnog rešenja o eksproprijaciji. Zakonom o eksproprijaciji, pored ostalog, propisano je: da je opštinska uprava, posle pravnosnažnosti rešenja o eksproprijaciji, dužna da odmah bez odlaganja zakaže i održi raspravu za sporazumno određivanje naknade za eksproprisanu nepokretnost (član 56. stav 1); da će opštinska uprava, ako se sporazum o naknadi u celini ne postigne u roku od dva meseca od dana pravnosnažnosti rešenja o eksproprijaciji, dostaviti pravnosnažno rešenje o eksproprijaciji sa svim spisima nadležnom opštinskom sudu radi određivanja naknade, a ako tako ne postupi, raniji sopstvenik i korisnik eksproprijacije mogu se neposredno obratiti sudu radi određivanja naknade (član 61). Sudski postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost uređen je odredbama čl. 132. do 140. Zakona o vanparničnom postupku.
Sledstveno izloženom, naknada za (potpuno ili nepotpuno) eksproprisanu nepokretnost određuje se sporazumno u upravnom postupku u roku od dva meseca od pravnosnažnosti rešenja o eksproprijaciji, a u sudskom vanparničnom postupku - ako se u označenom roku ne postigne sporazum o naknadi između sopstvenika nepokretnosti i korisnika eksproprijacije.
U ovom slučaju nije postojala mogućnost da se parnični postupak pokrenut tužbom obustavi i po pravnosnažnosti rešenja o obustavi postupka nastavi po pravilima vanparničnog postupka (član 18. ZPP) jer za takvu odluku nisu ispunjene procesne pretpostavke – postojanje pravnosnažnog rešenja o nepotpunoj eksproprijaciji i odsustvo sporazuma o naknadi između vlasnika nepokretnosti i korisnika eksproprijacije, odnosno protek roka od dva meseca od pravnosnažnosti rešenja o eksproprijaciji u kojem takav sporazum nije postignut.
Rešenja o prekidu postupka doneta u istim činjenično-pravnim sporovima, ne opravdavaju potrebu odlučivanja o izjavljenoj posebnoj reviziji radi ujednačavanja sudske prakse. Priložena rešenja nisu pravnosnažna, ali i da jesu, ne bi bila od uticaja na dozvoljenost tužiljine posebne revizije. Njihovo postojanje ukazivalo bi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi s članom 223. tačka 1. ZPP učinjenu od strane nižestepenih sudova u ovom postupku, ali povreda procesnih odredaba nije zakonski razlog za reviziju iz člana 404. ZPP.
Na osnovu svega izloženog, primenom člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Pobijanim rešenjem drugostepenog suda pravnosnažno je okončan postupak u sporu male vrednosti iz člana 468. stav 1. ZPP, u kome revizija nije dozvoljena saglasno članu 479. stav 6. ZPP, zbog čega je odbačena stavom drugim izreke, na osnovu čl. 413. i 420. stav 6. ZPP.
O troškovima postupka po reviziji odlučeno je na osnovu člana 165. stav 1. u vezi s čl. 153. stav 1. i 154. stav1. ZPP stavom trećim izreke, s obzirom da tužilja nije uspela sa izjavljenim vanrednim pravnim lekom, a da izdaci tuženog za sastav odgovora na reviziju nisu bili potrebni.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
