Rev 21018/2024 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 21018/2024
08.05.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Bratislav Stojiljković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4701/21 od 22.02.2024. godine, u sednici održanoj 08.05.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4701/21 od 22.02.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4701/21 od 22.02.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 13969/2018 od 02.07.2020. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je tužilac vlasnik porodičnog stambenog objekta površine u osnovi 129 m2, izgrađenog na kat.parc. br. .. KO ... i vlasnik dela kat.parc. br. .. KO ..., po kulturi poljoprivredno zemljište, u mestu zvano ... bara, sa udelom 1200/4267, u stvarnosti 12 ari, sve upisano u LN br. .. KO ..., što je tužena dužna priznati. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 47.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4701/21 od 22.02.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za nakandu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Po oceni Vrhovnog suda, imajući u vidu prirodu spora, sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i razloge za usvajanje tužbenog zahteva, u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br.72/11... 18/20 i 10/23- drugi zakon). O pravu tužioca, sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, a tiče se primene odredaba Zakona o korišćenju poljoprivrednog zemljišta („Službeni glasnik SRS“, br. 39/81... i 44/88), Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik RS“, br. 52/89) i Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik RS“, br. 49/92... i 101/2005), kao i odredbi članova 21. i 22. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa. U pobijanoj drugostepenoj odluci izražen je pravni stav da je tužilac postao vlasnik predmetne parcele tokom sprovođenja postupka komasacije, na osnovu zapisnika od 14.06.2000. godine koji predstavlja pravni osnov sticanja svojine nepokretnosti, odnosno predstavlja zamenu „ugovora o nepokretnosti“, jer se komasaciona masa sastavlja na osnovu faktičkog stanja, te da je tužilac postao vanknjižni vlasnik na predmetnom stambenom objektu po osnovu gradnje, što je u skladu sa praksom Vrhovnog suda po ovom pitanju, zbog čega nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. Imajući ovo u vidu, kao i da tužena u reviziji ne ukazuju na drugačije odluke drugostepenih sudova ili Vrhovnog suda, a da odluka o osnovanosti zahteva sa ovakvim tužbenim zahtevom zavisi od činjeničnog stanja utvrđenog u postupku na kome je zasnovana sudska odluka, proizilazi da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Razlozi revizije se delom odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog čega se posebna revizija ne može izjaviti. Takođe, posebnom revizijom ne može se pobijati pravnosnažna presuda zbog pogrešne ocene izvedenih dokaza (čime se zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje). Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2, u vezi člana 413. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi utvrđenja prava svojine podneta je 06.09.2018. godine, a vrednost predmeta spora je 50.000,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra.

Imajući u vidu da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o imovinsko-pravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković