Rev2 1626/2024 3.5.22.4.7; 3.19.1.26.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1626/2024
22.09.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Željka Škorića i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vera Sedlar, advokat iz ..., protiv tuženog „Niš-Ekspres“ doo Niš, čiji je punomoćnik Jovana Mladenović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 47/2024 od 08.02.2024. godine, u sednici veća održanoj 22.09.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 47/2024 od 08.02.2024. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 2648/23 od 10.10.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i poništeno kao nezakonito rešenje tuženog „Niš-Ekspres“ doo Niš broj ... od 27.10.2020. godine, a tuženi obavezan da tužioca vrati na rad i prizna mu sva prava na radu i po osnovu rada. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova postupka isplati ukupan iznos od 246.375,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 47/2024 od 08.02.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac je dostavio odgovor na reviziju.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23-drugi zakon) – u daljem tekstu: ZPP i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2) ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12) ZPP ne predstavlja razlog za izjavljivanje revizije, u smislu odredbe člana 407. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme. U vreme kada mu je ponuđen aneks ugovora o radu obavljao je poslove konduktera u Pogonu putničkog saobraćaja, na osnovu ugovora o radu broj ... od 20.03.2015. godine. Tužilac ima završenu ... školu, srednju stručnu spremu. Dana 13.10.2020. godine dostavljena mu je ponuda za zaključenje Aneksa broj 9 ugovora o radu, premeštanjem na drugi posao – posao perača II u Pogonu održavanja, zbog pojačanih mera za održavanje higijene u vozilima i ostalim radnim mestima u cilju suzbijanja širenja zaraznih bolesti. U ponudi je naveden rok od 8 radnih dana od prijema u kome treba da se izjasni o ponudi, kao i da zaposlenom može da prestane radni odnos, ako se ne izjasni o ponudi ili u slučaju odbijanja zaključenja aneksa. Tužilac je 14.10.2020. godine izjasnio na ponudu, ukazujući na zdravstvene probleme, koji mu onemogućavaju da obavlja poslove perača. U prilogu izjašnjenja dostavio je medicinsku dokumentaciju, kao i potvrde iz kojih je utvrđeno da je u periodu od 2018. godine od 2020. godine više puta bio privremeno sprečen za rad. Rešenjem tuženog broj ... od 27.10.2020. godine tužiocu je otkazan ugovor o radu od 20.03.2015. godine, jer je odbio zaključenje ponuđenog aneksa 2 ugovora o radu za premeštaj na drugi odgovarajući posao perača II u Pogonu održavanja. Prethodno je tuženi doneo Odluku o izmeni i dopuni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta od 15.09.2020. godine, kojom se u „30 Pogon putnički saobraćaj“ u „301 RJ Gradsko prigradski saobraćaj“ na radnom mestu 3014 kondukter smanjuje broj izvršilaca sa 195 na 173, da se zbog pojačanih mera za održavanje higijene u vozilima i na ostalim radnim mestima u cilju suzbijanja i širenja zaraznih bolesti u „51 Pogon održavanja“ u „513 Linija pranja“ na radnom mestu „perač II“ menja broj izvršilaca sa 24 na 40. Izmene su stupile na snagu 24.09.2020. godine.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi zaključili da je tužiocu radni odnos kod tuženog prestao nezakonitom odlukom, pa su usvojili tužbeni zahtev i poništili kao nezakonito rešenje tuženog kojim mu je prestao radni odnos, obavezali tuženog da tužioca vrati na rad i prizna mu sva prava na radu i po osnovu rada. Ovo iz razloga što je tužiocu 13.10.2020. godine ponuđeno da zaključi aneks ugovora o radu kojim se raspoređuje na radno mesto posao perača II u Pogonu održavanja zbog potrebe procesa i organizacije rada, odnosno smanjenja broja izvršilaca na poslovima konduktera. Međutim, ova činjenica sama po sebi ne podrazumeva da je premeštaj bio zakonit, jer u ponudi nisu konkretno navedeni razlozi koji su uslovili premeštaj tužioca. Premeštaj zaposlenog na drugo radno mesto može uslediti samo zbog potrebe procesa i organizacije rada kod poslodavca, s tim da razlozi potrebe i procesa i organizacije rada moraju biti navedeni u ponudi, što je u konkretnom slučaju izostalo. Iz ovih razloga nižestepeni sudovi su ocenili da tuženi nije poštovao odredbu člana 172. stav 1. Zakona o radu, s obzirom da razlog za premeštaj tužioca na drugo radno mesto zbog potrebe procesa i organizacije rada, odnosno smanjenja broja izvrilaca na poslovima konduktera podrazumeva obavezu poslodavca da u ponudi za premeštaj zaposlenog na drugo radno mesto, odnosno druge poslove, navede konkretne razloge zašto je baš tom zaposlenom ponudio izmenu ugovora o radu, odnosno da u ponudi jasno i precizno navede kako objektivne tako i subjektivne razloge koji su uslovili premeštaj tužioca u odnosnu na druge zaposlene radnike na poslovima konduktera, a naročito imajući u vidu zdravstveno stanje tužioca.

Odredbom člana 171. stav 1. tač. 1) Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05... 95/18), propisano je da poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovorenih uslova rada - aneks ugovora radi premeštaja na drugi odgovarajući posao zbog potreba procesa i organizacije rada. U stavu 2. istog člana propisano je da se odgovarajućim poslom smatra se posao za čije se obavljanje zahteva ista vrsta i stepen stručne spreme koji su utvrđeni ugovorom o radu.

Odredbom člana 172. stav 1. Zakona o radu, propisano je da je uz aneks ugovora o radu poslodavac dužan da zaposlenom dostavi pismeno obaveštenje koje sadrži: razloge za ponuđeni aneks ugovora, rok u kome zaposleni treba da se izjasni koji ne može biti kraći od osam radnih dana i pravne posledice koje mogu da nastanu nepotpisivanjem akeksa ugovora.

Odredbom člana 179. stav 5. tačka 2) navedenog zakona, propisano je da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca i to iako odbije zaključenje aneksa ugovora u smislu člana 171. stav 1. tač. 1-5) ovog zakona.

Odredbom člana 191. stav 1) istog zakona, propisano je da ako sud u toku postupka utvrdi da je zaposlenom prestao radni odnos bez pravnog osnova, na zahtev zaposlenog, odlučiće da se zaposleni vrati na rad, da mu se isplati naknada štete i uplate pripadajući doprinosi za obavezno socijalno osiguranje za period u kome zaposleni nije radio.

Vrhovni sud nalazi da se neosnovano revizijom tuženog ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Pravilna primena navedenog materijalnog prava podrazumeva da poslodavac može zaposlenom ponuditi izmenu ugovorenih uslova rada, ali je dužan da obrazloži koje su to promene u procesu organizacije rada dovele do toga da se tužiocu ponudi da zaključi aneks ugovora o radu, radi premeštaja na drugo radno mesto, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Tuženi prilikom otkaza ugovora o radu nije postupao u skladu sa odredbama čl. 171. i 172. Zakona o radu. Tuženi je ponudio tužiocu da zaključi aneks ugovora o radu i dostavio mu pismeno obaveštenje za izmenu ugovorenih uslova rada i zaključenje aneksa, ali u njemu nisu na potpun i zakonit način obuhvaćeni i obrazloženi svi elementi zbog kojih se tužiocu nudi premeštaj na drugo radno mesto, odnosno nisu navedeni konkretni i obrazloženi razlozi, kako subjektivni tako i objektivni, za ponudu i premeštaj tužioca na drugo radno mesto. U odsustvu jasno konkretizovanih razloga u ponudi za zaključenje aneksa ugovora o radu, kao što je to ovde slučaj, pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da navedeno čini sam postupak izmene ugovorenih uslova rada nezakonitim i shodno tome nije bilo mesta otkazu ugovora o radu tužiocu.

Suprotno navodima revizije, razlozi u ponudi da se premeštaj na drugo radno mesto nudi zbog potrebe procesa i organizacije rada, odnosno smanjenja broja zaposlenih na radnom mestu tužica, predstavljaju uopštenu formulaciju bez obrazloženja konkretnih razloga, pa je posledično rešenje o otkazu ugovora o radu nezakonito. Potpuna obaveštenost zaposlenog o svim činjenicama koje se tiču razloga za njegov premeštaj na drugo radno mesto, neophodna je kao uslov već u pismenom obaveštenju za ponuđeni aneks ugovora. Zato su bez uticaja navodi revidenta da je morao da se pridržava preporuka Vlade Republike Srbije u cilju zaštite bezbednosti i zdravlja stanovništva, kao i da bi na poslovima perača tužilac bio manje izložen narušavanju zdravstvenog stanja nego na radnom mestu konduktera.

Kako je tužiocu nezakonito prestao radni odnos, pravilno je primenom člana 191. stav 1. Zakona o radu obavezan tuženi da tužioca vrati na rad.

S obzirom na sve izloženo, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.

Kako je revizija tuženog odbijena kao neosnovana, u smislu člana 153. stav 1. ZPP, odbijen je i zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

Predsednik veća – sudija

Jelena Ivanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković