Rev 15653/2024 3.19.1.10

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 15653/2024
13.03.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević, Jasmine Simović, Irene Vuković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Miljković advokat iz ..., protiv tužene Opštine Vrnjačka Banja, koju zastupa Opštinsko pravobranilaštvo, radi činidbe, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kraljevu Gž 475/24 od 08.04.2024. godine, u sednici održanoj dana 13.03.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kraljevu Gž 475/24 od 08.04.2024. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Kraljevu Gž 475/24 od 08.04.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kraljevu, Sudska jedinica u Vrnjačkoj Banji P 2102/23 od 17.01.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da da sud obaveže tuženu da na osnovu poravnanja br. 46- 366/22 od 17.05.2022. godine, zaključenog pred Opštinskom upravom tužene između Koridora Srbije d.o. Beograd kao korisnika eksproprijacije, i tužioca kao ranijeg sopstvenika sa suvlasničkim udelom od 2/3 dela, o svom trošku izvrši upis prava javne svojine Republike Srbije na eksproprisanom delu k.p. br. ..., u površini od 9 ari i 66 m2, upisana u LN br. ... KO ..., dostavljanjem istog po službenoj dužnosti, preko e-šaltera, Službe za katastar nepokretnosti Vrnjačka Banja, te eventualnim usklađivanjem površine navedene katastarske parcele sa površinom dobijenom nakon deobe te parcele od strane Službe za katastar nepokretnosti Vrnjačka Banja, što je tužilac dužan da prizna i trpi. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da na ime troškova parničnog postupka tuženoj plati 13.500,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Kraljevu Gž 475/24 od 08.04.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kraljevu, Sudske jedinice u Vrnjačkoj Banji P 2102/23 od 17.01.2024. godine.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilac je, zbog pogrešne primene materijalnog prava, blagovremeno izjavio reviziju predviđenu članom 404. ZPP (posebna revizija).

U reviziji se navodi da je u ovom sporu tužilac povukao tužbu nakon ispunjenja tražene činidbe od strane tužene, pa je ispunjenjem zahteva u toku postupka isti postao bespredmetan, a kako se tužena nije saglasila sa povlačenjem tužbe, to je doneta presuda kojom je tužbeni zahtev tužioca odbijen. Revident ukazuje da je drugostepena presuda kojom je potvrđena prvostepena odluka o troškovima postupka, doneta pogrešnom primenom člana 157. stav 1, člana 153. stav 1. i člana 154. ZPP, i u pogledu ove odluke predlaže da se dozvoli posebna revizija na osnovu člana 404. ZPP.

Iz navedenog proizilazi da je predmet tražene pravne zaštite odluka o troškovima postupka koju sud donosi na osnovu uspeha parničnih stranaka i preduzetih radnji u postupku u svakom konkretnom predmetu, primenom procesnog zakona, a nepravilna primena procesnog zakona predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja nije razlog za izjavljivanje posebne revizije.

Stoga, po oceni Vrhovnog suda, ne postoji potreba da se o posebnoj reviziji tužioca odlučuje radi ujednačavanje sudske prakse, a s obzirom da u ovom sporu nema pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno novo tumačenje prava, to je na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija tužioca nije dozvoljena.

Odredbom člana 28. stav 1. ZPP je propisano da se, ako je, između ostalog, za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema stavu 2. istog člana ne uzimaju u obzir, između ostalog, troškovi postupka ako ne čine glavni zahtev.

U konkretnom slučaju revizija je izjavljena protiv drugostepene odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka, što u ovoj pravnoj stvari ne predstavlja glavni zahtev već sporedno potraživanje, zbog čega revizija tužioca nije dozvoljena.

Na osnovu izloženog, primenom člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković