
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 21849/2024
22.11.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, dr Ilije Zindovića, Gordane Komnenić i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miodrag Janković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visokog saveta sudstva, Privrednog suda u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gžrr 66/24 od 24.04.2024. godine, u sednici održanoj 22.11.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gžrr 66/24 od 24.04.2024. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gžrr 66/24 od 24.04.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr1 141/20 od 06.10.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade materijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos od 380.917,91 dinar sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19.11.2020. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tužena da tužiocu na dosuđeni iznos od 380.917,91 dinar plati zakonsku zateznu kamatu počev od 08.06.2012. godine zaključno sa 18.11.2020. godine. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova postupka isplati 136.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gžrr 66/24 od 24.04.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), po oceni Vrhovnog suda, u ovom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi za odlučivanje o reviziji tužene, kao izuzetno dozvoljenoj, jer nije potrenbo da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse i novo tumačenje prava.
Tužilac je tužbom tražio naknadu materijalne štete u visin novčanog potraživanja iz radnog odnosa sa stečajnim dužnikom „Minel – elektromontaža“ a.d. Beograd, utvrđenog u postupku stečaja označenog privrednog društva, nastale povredom prava na suđenje u razumnom roku utvrđene pravnosnažnim rešenjem Privrednog suda u Beogradu R4 St 405/20 od 01.07.2020. godine. Postupak stečaja otvoren je rešenjem Privrednog suda u Beogradu St 274/12 od 08.06.2012. godine. Konačnom listom priznatih i osporenih potraživanja razlučnih i stečajnih poverilaca na dan 07.11.2017. godine priznato je potraživanje od 55.850,34 dinara u prvom isplatnom redu i 325.067,57 dinara u trećem isplatnom redu, što ukupno iznosi 380.917,91 dinar. Stečajni dužnik je kao društveno preduzeće prodato u postupku privatizacije – ugovorom od 22.11.2007. godine, koji je raskinut pre otvaranja stečaja (odluka o raskidu ugovora doneta je u januaru 2011. godine).
Tužiocu je priznato novčano potraživanje iz radnog odnosa sa stečajnim dužnikom u odnosu na kojeg je pre otvaranja stečaja poništen ugovor o njegovoj privatizaciji kao društveno preduzeće. Zbog toga, tužena odgovara za novčano potraživanje tužioca nenaplaćeno u stečajnom postupku, iako je ono nastalo dok je stečajni dužnik poslovao kao privatizovano preduzeće, s obzirom na to da je utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku. U priznato novčano potraživanje dosuđeno tužiocu u ovom sporu kao naknada imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, uračunata je i zatezna kamata obračunata primenom proporcionalne metode na iznos glavnog duga do dana otvaranja stečaja.
Iz navedenih razloga, po oceni Vrhovnog suda, o posebnoj reviziji tužene nije potrebno odlučivati radi ujednačavanja sudske prakse niti radi novog tumačenja prava, pošto u ovom sporu nema ni pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, zbog čega je primenom člana 404. ZPP odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.
S obzirom na to da vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 380.917,91 dinara i da ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je revizija nedozvoljena.
Sa napred navedenih razloga, na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
