Kzz 1284/2025 2.4.1.21.2.3.11

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1284/2025
28.10.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Aleksandra Stepanovića i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog produženog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica u saizvršilaštvu iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 33. i 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Stanka Grujičića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kraljevu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K-Po4.br. 32/23 od 26.12.2024. godine, ispravljene 23.01.2025. godine, i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-Po1-3/25 od 17.04.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 28.10.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Stanka Grujičića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kraljevu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K-Po4.br. 32/23 od 26.12.2024. godine, ispravljene 23.01.2025. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-Po1-3/25 od 17.04.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Kraljevu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K- Po4.br. 32/23 od 26.12.2024. godine, ispravljene 23.01.2025. godine, oglašeni su krivima okrivljeni BB i okrivljeni AA da su izvršili produženo krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica u saizvršilaštvu iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 33. i 61. Krivičnog zakonika, za koje je okrivljeni BB osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a okrivljeni AA na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci, u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru počev od 30.05.2024. godine do 26.12.2024. godine i izrečene su im mere bezbednosti – zabrana vršenja poziva, delatnosti i dužnosti iz člana 85. Krivičnog zakonika i to zabrana osnivanja privrednih subjekata, zabrana raspolaganja, korišćenja, upravljanja ili rukovanja imovinom privrednih subjekata ili čuvanje te imovine, u trajanju od 3 (tri) godine, računajući od dana pravnosnažnosti presude, s tim da se vreme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u trajanje ove mere. Istom presudom, odlučeno je o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu, na način bliže naveden u izreci prvostepene presude.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-Po1-3/25 od 17.04.2025. godine, usvojena je žalba javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Kraljevu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije i presuda Višeg suda u Kraljevu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K-Po4 32/23 od 26.12.2024. godine, ispravljena 23.01.2025. godine, preinačena je samo u pogledu odluke o kazni, tako što je Apelacioni sud u Kragujevcu zbog produženog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica u saizvršilaštvu iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 33. i 61. Krivičnog zakonika, za koje su okrivljeni oglašeni krivim prvostepenom presudom, osudio okrivljenog BB na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dve) godine, a okrivljenog AA na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dve) godine i 6 (šest) meseci, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 30.05.2024. godine do 26.12.2024. godine, dok su žalbe branilaca okrivljenih odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda u nepreinačenom delu je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Stanko Grujičić, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud donese presudu kojom će usvojiti zahtev za zaštitu zakonitosti i primeniti odredbu člana 492. stav 1. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), pa je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP-a, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda iznetih u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je nedozvoljen.

Branilac u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pobijanim presudama učinjena povreda zakona, a koja se ogleda u činjenici da je okrivljeni oglašen krivim da je predmetno krivično delo izvršio tako što je bio zakonski zastupnik, odnosno odgovorno lice u pravnom licu „VV“ ..., iako je tokom postupka utvrđeno da je stvarni vlasnik ovog privrednog društva okrivljeni BB, kome se sudi u odsustvu, pri čemu okrivljeni AA nije imao nikakva ovlašćenja za potpisivanje bilo kakvih ugovora i poslovnih dokumenata, niti je bio ovlašćen za podizanje novca, što se uvidom u depo karton i utvrdilo, (te nije dokazano da je on faktički odgovorno lice u privrednom društvu). Osim toga branilac u podnetom zahtevu ukazuje i na činjenicu da je okrivljeni AA bio zaposlen kao ... u ovom privrednom društvu, te da je isti osuđen za nešto što nije učinio, na način kako se to navodi u optužnici, a pri tom okrivljeni BB tokom postupka nije saslušan i istom se sudilo u odsustvu, što je sud trebalo da uzme u obzir kao okolnost da isti nije želeo da uzme aktivno učešće u krivičnom postupku, a kojim svim navodima branilac okrivljenog ukazuje da je pobijanim presudama pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i učinjena povreda zakona iz člana 440. ZKP.

Kako je odredbom člana 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku, u smislu člana 71. tačka 5) ZKP mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 440. ZKP, to je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ocenio kao nedozvoljen.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar – savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                              Predsednik veća – sudija

Marija Ribarić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković