
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 116/2024
13.03.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, dr Ilije Zindovića, Gordane Komnenić i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Jelena Vuksanović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva odbrane, VP ... Leskovac, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1706/23 od 19.05.2023. godine, u sednici održanoj 13.03.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1706/23 od 19.05.2023. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1706/23 od 19.05.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P1 431/22 od 24.01.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tužena da tužiocu na ime naknade štete zbog kašnjenja u isplati naknade troškova u vezi sa rešavanjem stambenog pitanja za period od 01.01.2011. godine do 31.07.2017. godine isplati ukupan iznos od 337.813,65 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe 01.09.2020. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odlučeno je da se troškovi postupka ne dosuđuju.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1706/23 od 19.05.2023. godine, odbijena je, kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), po oceni Vrhovnog suda, u ovom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca, kao o izuzetno dozvoljenoj, jer nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse i novo tumačenje prava.
Pravnosnažnom presudom, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tužena da mu na ime naknade štete zbog kašnjenja u isplati naknade troškova u vezi sa rešavanjem stambenog pitanja za period od 01.01.2011. godine do 31.07.2017. godine isplati ukupan iznos od 337.813,65 dinara sa kamatom od 01.09.2020. godine, sa obrazloženjem da je tužena odlučujući o zahtevu tužioca za priznanje prava na naknadu troškova u vezi sa rešavanjem stambenog pitanja podnetog 21.12.2016. godine, pravnosnažnim rešenjem od 01.03.2017. godine tužiocu retroaktivno priznala pravo na naknadu troškova u vezi sa rešavanjem stambenih pitanja u mesečnom iznosu u visini 715 bodova (650 bodova uvećani za 10%), počev od 01.01.2011. godine pa sve dok postoje uslovi propisani pravilnikom o naknadi putnih i drugih troškova u Vojsci Srbije, a najduže 240 meseci i da je u skladu sa tim rešenjem tužena izvršena isplatu naknade tužiocu. S obzirom na napred izneto, a imajući u vidu prirodu spora, sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i date razloge o neosnovanosti tužbenog zahteva tužioca, to po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. ZPP.
Sa navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.
U sporovima o novčanom potraživanju iz radnog odnosa o dozvoljenosti revizije odlučuje se primenom člana 403. stav 3. ZPP, prema vrednosti predmeta spora pobijanog dela.
S obzirom na to da vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 337.813,65 dinara i da ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je revizija tužioca nedozvoljena.
Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
