Prev 102/2016 atrakcija stvarne nadlžnosti; predmet privrednog spora

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 102/2016
02.06.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Gordane Ajnšpiler Popović, Branislave Apostolović, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici po tužbi tužilaca: 1) S.P., 2) LJ.Đ., 3) I.Š., 4) S.S. i 5) S.J., svi iz Z., koje zastupa punomoćnik K.R., advokat iz Z., protiv tuženih: 1) Stečajna masa B.S. AD u stečaju, Z., koga zastupa punomoćnik Z.Ć., advokat iz Z. i DOO I. u stečaju, Z., koga zastupa punomoćnik S.R., advokat iz Z., radi utvrđenja potraživanja, odlučujući o reviziji tužilaca, izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 5802/15 od 14.01.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 02.06.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

1. NE DOZVOLJAVA SE posebna revizija tužilaca izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž br. 5802/15 od 14.01.2016. godine.

2. ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž br. 5802/15 od 14.01.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog suda u Zrenjaninu P 30/2014 od 29.05.2015. godine, utvrđeno je kao osnovano potraživanje tužioca P.S. prema drugotuženom u iznosu od 170.683,33 dinara, a preko utvrđenog do traženog iznosa od 224.741,58 dinara tužbeni zahtev je odbijen; utvrđeno je kao osnovano potraživanje tužioca Đ.LJ. prema tuženom drugog reda u iznosu od 232.372,63 dinara, a preko utvrđenog do traženog iznosa od 306.527,91 dinara tužbeni zahtev je odbijen; utvrđeno je kao osnovano potraživanje tužioca Š.I. prema tuženom drugog reda u iznosu od 119.279,63 dinara, a preko utvrđenog do traženog iznosa od 147.771,43 dinara tužbeni zahtev je odbijen; utvrđeno je kao osnovano potraživanje tužioca S.S. prema tuženom drugog reda u iznosu od 255.962,44 dinara, a preko utvrđenog do traženog iznosa od 337.645,76 dinara tužbeni zahtev je odbijen; utvrđeno je kao osnovano potraživanje tužioca S.J. prema tuženom drugog reda u iznosu od 212.706,88 dinara, a preko utvrđenog do traženog iznosa od 280.586,30 dinara tužbeni zahtev je odbijen. Tuženi su obavezani da tužiocima solidarno isplate iznos od 204.681,60 dinara. Obavezan je tuženi drugog reda da tužiocima isplati iznos od 118.071,00 dinar.

Presudom Privrednog apelacionog suda Pž br. 5802/15 od 14.01.2016. godine, u stavu I izreke, odbijene su žalbe tužilaca, prvotuženog i drugotuženog kao neosnovane i potvrđena navedena presuda Privrednog suda u Zrenjaninu. U stavu II izreke, odbijeni su zahtevi tužilaca, prvotuženog i drugotuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužioci su blagovremeno izjavili reviziju na osnovu člana 404. ZPP.

Ocenjujući dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 404. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11) i člana 14. Zakona o izmenama i dopunama ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi da se o reviziji tužilaca odlučuje kao o posebnoj reviziji.

Odredbom člana 404. stav 1. ZPP, izmenjenom odredbom člana 14. Zakona o izmenama i dopunama ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Ceneći razloge tužilaca za odlučivanje o reviziji kao posebnoj reviziji, Vrhovni kasacioni sud je našao da za ovakvo odlučivanje nisu ispunjeni uslovi iz citirane zakonske odredbe. Ovo iz razloga što tužioci u reviziji nisu naveli postojanje različitih sudskih odluka po istom pravnom pitanju od značaja za praksu, ukoliko postoje, niti su naveli u čemu se ogleda razlika u stavovima, te nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava.

Stoga je odlučeno kao u stavu 1. izreke.

Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu člana 410. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11), izmenjenog članom 15. Zakona o izmenama i dopunama ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 55/14), kao i člana 23. Zakona o izmenama i dopunama ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilaca nije dozvoljena.

Odredbom člana 13. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku izmenjena je odredba člana 403. stav 2. i 3. ZPP, tako što je u stavu 2., propisano da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbe u ovoj parnici, podnete su 04.12.2009. godine (tužioci S.B. i J.S.) i 19.01.2010. godine (ostali tužioci), radi utvrđenja ništavosti ugovora i isplate. Pobijani deo pravnosnažne presude u odnosu na tužilju S.P. iznosi 54.058,28 dinara, u odnosu na tužilju LJ.Đ. iznosi 74.155,28 dinara, u odnosu na Š.I. 28.491,80 dinara, u odnosu na S.S. 81.683,32 dinara i u odnosu na S.J. 67.879,42 dinara.

S obzirom da je pobijani deo pravnosnažne presude u ovoj parnici za svakog od tužilaca ispod graničnog iznosa propisanog citiranom zakonskom odredbom za dozvoljenost revizije u imovinsko-pravnim sporovima, to revizija tužilaca u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, nije dozvoljena.

Tužioci nisu jedinstveni suparničari, te je vrednost predmeta spora cenjena prema vrednosti predmeta spora za svakog od tužilaca pojedinačno.

Dozvoljenost revizije u ovoj parnici nije cenjena u smislu odredbe člana 22. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, kojom je izmenjena odredba člana 485. ZPP, a kojom je propisan cenzus za dozvoljenost revizije u privrednim sporovima, budući da je Privredni sud u Zrenjaninu u konkretnom slučaju postupao po atrakciji nadležnosti, jer je nad tuženima otvoren postupak stečaja, već na osnovu člana 13. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku.

Stoga je na osnovu člana 413. ZPP odlučeno kao u stavu 2. izreke.

Predsednik veća-sudija

Branko Stanić,s.r.