
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Prev 1092/2024
16.01.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Matković Stefanović, predsednika veća, Tatjane ĐuricA i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca Javno preduzeće „Gradsko stambeno“ Beograd, čiji je punomoćnik Vladimir Lučić, advokat iz ..., protiv tuženog Grad Beograd-Gradska uprava, Sekretarijat za imovinske i pravne poslove Beograd, čiji je zakonski zastupnik Gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda, radi duga, vrednost spora 13.544.364,94 dinara odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 4106/24 od 26.09.2024. godine, u sednici održanoj dana 16.01.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 4106/24 od 26.09.2024. godine.
ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Privrednog suda u Beogradu P 995/23 od 04.06.2024. godine u stavu prvom izreke, ukinuto je rešenje o izvršenju javnog izvršitelja IIvk 783/22 od 12.10.2022. godine. U stavu drugom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca, pa je obavezan tuženi da tužiocu plati ukupan iznos od 13.544.364,94 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U stavu trećem izreke, obavezan je tuženi da tužiocu plati troškove parničnog postupka u iznosu od 443.635,16 dinara.
Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 4106/24 od 26.09.2024. godine, odbijena je žalba tuženog i potvrđena presuda presuda Privrednog suda u Beogradu P 995/23 od 04.06.2024. godine u stavovima II i III izreke.
Tuženi je izjavio blagovremenu i dozvoljenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
U odgovoru na reviziju, tužilac je osporio revizijske navode i predložio da se revizija odbije. Troškove revizijskog postupka opredeljeno je tražio.
Ispitujući pobijanu presudu po odredbi člana 408. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br.72/11... 10/23), Vrhovni sud je odlučio da revizija tuženog nije osnovana.
Pobijana presuda je doneta bez bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac kao javno preduzeće koje pruža usluge održavanja zajedničkih delova zgrada, krovova, liftova, fasada i usluge hitnih intervencija, za izvršene usluge je tuženom izdavao račune po osnovu pojedinačnih ugovora o poveravanju poslova izvođenja radova koje je tužilac zaključio sa različitim stambenim zajednicama radi izvođenja radova u stambenim zgradama. Tužilac potražuje ukupno iznos od 13.544.364,94 dinara kojim je tuženi zadužen za srazmeran deo troškova po svakom od zaključenih ugovora kao vlasnik posebnog dela zgrade- poslovnog prostora.
Visina tužbenog zahteva je utvrđena iz nalaza i mišljenja sudskog veštaka ekonomsko-finansijske struke Jovanke Kosanović od 19.04.2024. godine, na koji parnične stranke nisu imale primedbe.
Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da iz zaključenih ugovora proizlazi da iako je stambena zajednica potpisnik navedenih ugovora u svojstvu naručioca, dok je ovde tužilac izvođač radova, obaveza tuženog proizlazi iz odredbi zaključenog ugovora prema kojima se naplata troškova održavanja zgrade u vezi izvođenja radova na predmetnim zgradama vrši uplatom na tekući račun ovde tužioca, te da naručilac zastupa vlasnike svih posebnih delova zgrada koji srazmerno površini svakog pojedinačnog posebnog dela u odnosu na ukupnu površinu svih posebnih delova zgrade učestvuju u plaćanju navedenog iznosa. Ovo je i u skladu sa odredbom čl. 65. st. 1. Zakona o stanovanju i održavanju zgrada, kojim je propisano da vlasnik posebnog dela zgrade iznos utvrđen u skladu sa čl. 64. istog Zakona, uplaćuje na tekući račun stambene zajednice. Takođe, i u pratećim ponudama uz svaki od ugovora je navedeno da će zaduženja tuženog kao vlasnika poslovnih prostora biti fakturisana od strane tužioca jednokratno nakon završetka radova.
Revident ukazuje da je nosilac obaveze Stambena zajednica, kao ugovorna strana i naručilac posla, iz čega sledi da nema pravnog osnova odnosno obavezu da izvrši plaćanje tužiocu prema ispostavljenim računima, a sve u skladu sa članom 56. stav 2. Zakona o budžetskom sistemu, kojim je propisano da korisnici budžetskih sredstava preuzimaju obavezu na osnovu pisanog ugovora ili drugog pravnog akta, ukoliko zakonom nije drugačije propisano.
Po oceni Vrhovnog suda pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo pri odlučivanju o tužbenom zahtevu, a revizijom se neosnovano ukazuje na suprotno.
Odredbom člana 14 stav 1 tačka 4. Zakona o stanovanju i održavanju zgrada propisano je da je vlasnik posebnog dela, odnosno vlasnik samostalnog dela zgrade, dužan da učestvuje u troškovima održavanja i upotrebe zajedničkih delova zgrade katastarske parcele na kojoj se nalazi zgrada, u meri i na način određen ovim Zakonom.
Odredbom čl. 60 st. 2 propisano je da vlasnici ili korisnici samostalnih delova zgrade imaju obavezu da održavaju svoje delove zgrada na način kojim se obezbeđuje funkcionalnost tog dela zgrade prema propisima koji bliže određuju njihovu funkcionalnost i na način kojim se eliminiše opasnost od nastupanja štete ili nemogućnosti korišćenja drugih delova zgrade, a stavom 3. da se održavanje zgrade može ugovorom poveriti pravnim licima ili preduzetnicima koji se bave poslovima održavanja zgrade. Odredbom člana 64 stav 1. propisano je da Odlukom stambene zajednice o prihvatanju troškova održavanja zajedničkih delova grade i upravljanja zgradom, koja se donosi u skladu sa čl. 44 st. 1, odnosno čl. 44 st. 3. ovog zakona, propisuje se iznos koji je svaki vlasnik posebnog dela dužan da plaća na ime svog učešća u troškovima tekućeg održavanja i troškovima upravljanja zgradom, a koji ne može biti niži od iznosa propisanog aktom o tekućem održavanju grada koji donosi jedinica lokalne samouprave. Odredbom čl. 65 st. 1 propisano je da vlasnik posebnog dela zgrade iznos utvrđen u skladu sa članom 64. ovog zakona uplaćuje na tekući račun stambene zajednice najkasnije do poslednjeg dana u mesecu za tekući mesec, osim ukoliko ugovorom zaključenim sa licem koje upravlja i/ili održava zgradu nije određeno da se naplata troškova upravljanja i/ili održavanja zgrade vrši uplatom na tekući račun tog lica ili preko sistema objedinjene naplate komunalnih i drugih usluga, u slučaju da je jedinica lokalne samouprave uspostavi takav sistem.
U konkretnom slučaju, obaveza tuženog da snosi troškove održavanja stambenih zgrada, kao vlasnik posebnih delova zgrade, uplatom na tekući račun tužioca proizilazi iz zakonske odredbe člana 65. Zakona o stanovanju i održavanju zgrada. Stoga, ne stoje navodi revizije da nema pravnog osnova za izmirivanje obaveza s obzirom da je tuženi korisnika budžetskih sredstava. Ugovori o izvođenju radova u smislu investicionog održavanja zajedničkih delova zgrada u kojima je tuženi vlasnik posebnih delova zgrade, bez obzira što je zaključen između stambene zajednice i investitora, predstavljaju pravni osnov. Shodno napred navedenom, neosnovani su navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Ostalim navodima revizije ponavljaju se žalbeni navodi koji su suprotno revizijskim navodima pravilno ocenjeni od strane Privrednog apelacionog suda, te ih ovaj sud neće detaljno obrazlagati shodno članu 414. stav 2. ZPP, a navode u reviziji kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje Vrhovni sud nije cenio s obzirom da se revizija iz ovih razloga ne može izjaviti (član 407. stav 1. ZPP).
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u prvom stavu izreke na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu člana 165. stav 1. ZPP odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka, jer sastav odgovora na reviziju nije potreban radi vođenja parnice u smislu člana 154. ZPP, pa je odlučeno kao u stavu drugom izreke presude.
Predsednik veća - sudija
Tatjana Matković Stefanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
