
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Prev 153/2025
27.03.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Miljuš, predsednika veća, Tatjane Đurica, Jasmine Stamenković, Mirjane Andrijašević i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca Autoprevoznička radnja „AA“, Preduzetnik, selo ..., ..., čiji je punomoćnik Mihajlo Jović, advokat u ..., protiv tuženog „NLB Komercijalna banka“ AD Beograd, čiji je punomoćnik Milan Petrović, advokat u ..., radi sticanja bez osnova, vrednost predmeta spora 8.410,31 dinara, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 5246/24 od 18.12.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 27.03.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 5246/24 od 18.12.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 5246/24 od 18.12.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Privrednog suda u Nišu P 383/2024 od 07.10.2024. godine, obavezan je tuženi da tužiocu isplati 8.410,31 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27.07.2015. godine do isplate, a tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 85.080,00 dinara.
Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 5246/24 od 18.12.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Ocenjujući ispunjenost uslova za odlučivanje o reviziji na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 10/23), Vrhovni sud je našao da u ovoj vrsti spora ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse.
Pravnosnažnom presudom usvojen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da mu tuženi isplati iznos od 8.410,31 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27.07.2015. godine do konačne isplate, a po osnovu prethodno utvrđene ništavosti odredbe člana 5. stav 1. Ugovora o dugoročnom kreditu od 27.07.2015. godine. Usvajanje tužbenog zahteva i obavezivanje tuženog na isplatu utuženog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom posledica je prethodno utvrđene ništavosti predmetne ugovorne odredbe i to pravnosnažnom presudom Privrednog suda u Nišu P 660/21 od 16.11.2021. godine, koja je potvrđena presudom Privrednog apelacionog suda Pž 1082/22 od 09.02.2023. godine, a bila je i predmet odlučivanja po reviziji (Prev 1057/23 od 31.08.2023. godine)
U opisanoj situaciji nema potrebe za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanjem sudske prakse ili potrebe za novim tumačenjem prava, jer izneti stav ne odstupa od stava Vrhovnog suda u pogledu uslova za isplatu stečenog bez osnova. Navodi revizije o ništavosti odredbe ugovora nisu relevantni u ovoj parnici. Pitanje prava na zakonske zatezne kamate ne iziskuje izuzetnu dozvoljenost revizije.
Na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 10/23), odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i našao da revizija tuženog nije dozvoljena.
Tužilac je protiv tuženog podneo tužbu 27.05.2021. godine. Vrednost predmeta spora iznosi 8.410,31 dinara.
Odredbom člana 487. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da u postupku u privrednim sporovima, sporovi male vrednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, koji ne prelazi dinarsku protivvrednost od 30.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Prema odredbi stava 3. istog člana, kao sporovi male vrednosti smatraju se i sporovi u kojim predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koji je tužilac naveo u tužbi ne prelazi navedeni iznos. Odredbom člana 479. stav 6. istog zakona propisano je da u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija.
U konkretnom slučaju radi se o privrednom sporu male vrednosti iz odredbe člana 487. Zakona o parničnom postupku, pa se zaključuje da izjavljena revizija tuženog shodno odredbi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Tatjana Miljuš s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
