Prev 1973/2023

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Prev 1973/2023
10.05.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Matković Stefanović, predsednika veća, Jasmine Stamenković, Vesne Mastilović, Branka Stanića i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Lidija Petrović, advokat iz ..., protiv tuženih „Energoprojekt holding“ a.d. Beograd, čiji je punomoćnik Ljiljana Gnjatović, advokat iz ... i A.D. „Napred razvoj“ Beograd, čiji je punomoćnik Mihailo Obradović, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 1705/22 od 06.06.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 10.05.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 1705/22 od 06.06.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog suda u Beogradu P 9760/2021 od 05.10.2021. godine, u stavu prvom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca pa su obavezani tuženi da solidarno isplate tužiocu iznos od 1.134.996,94 dinara po osnovu otkupa 242 akcije emitenta „Energoprojekt industrija“ a.d. Beograd, oznaka akcija ..., ..., ..., sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom u skladu sa zakonom i zateznoj kamati počev od 27.03.2019. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca u delu u kom je tražio da sud obaveže tužene da solidarno isplate tužiocu zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.134.996,94 dinara, obračunatu u skladu sa Zakonom o zateznoj kamati počev od 02.08.2017. godine do 26.03.2019. godine. U stavu trećem izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca pa su obavezani tuženi da solidarno isplate tužiocu zakonsku zateznu kamatu obračunatu na iznos od 67.728,00 dinara počev od 27.03.2019. godine do 07.05.2019. godine. Stavom četvrtim izreke obavezani su tuženi da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 299.444,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 1705/22 od 06.06.2023. godine, u stavu prvom izreke odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu tako što je odbijen tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi da solidarno isplati iznos od 1.134.996,94 dinara, da se obaveže tuženi da solidarno isplati tužiocu zakonsku zateznu kamatu obračunatu na iznos od 67.728,00 dinara počev od 27.03.2019. godine do 07.05.2019. godine i obavezan je tužilac da prvotuženom na ime troškova postupka isplati iznos od 63.750,00 dinara, a drugotuženom 82.125,00 dinara. Stavom trećim izreke obavezan je tužilac da prvotuženom naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 79.985,00 dinara.

Protiv drugostepene presude tužilac je izjavio blagovremenu reviziju sa pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 10/23) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Postupajući na osnovu citirane zakonske odredbe, Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji u skladu sa odredbama člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Predmet tražene pravne zaštite je isplata iznosa po osnovu otkupa 242 akcije emitenta „Energoprojekt industrija“ a.d. Beograd. Preuzimanjem akcija „Energoprojekt holding“ za drugotuženog i lica koja su s njim zajednički delovala, između ostalih, i prvotuženog nastala je obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje akcija ciljnog društva „Energoprojekt industrija“ a.d. Beograd, budući da je ponuđač sa licima sa kojima zajednički deluje indirektno stekao preko 25% učešća u akcijama ciljnog društva „Energoprojekt industrija“ a.d. Beograd. Rešenjem Komisije za hartije od vrednosti od 13.04.2018. godine utvrđeno je da drugotuženi i lica sa kojima zajednički deluje nisu objavili ponudu za preuzimanje akcija ciljnog društva. Prema stanovištu drugostepenog suda, u toku postupka osnov za podnošenje tužbe u skladu sa članom 41b Zakona o preuzimanju akcionarskog društva je otpao, budući da je Komisija za hartije od vrednosti odobrila rešenjem od 15.04.2019. godine obavezujuću ponudu ponuđača, ovde drugotuženog za preuzimanje akcija „Energoprojekt industrija“ a.d. Beograd po ceni od 2.784,00 dinara. Tužilac je u postupku preuzimanja prodao svoje obične akcije po ceni od 2.784,00 dinara. Tužilac podnetom tužbom osporava pravo na cenu iz obavezujuće ponude koja je odobrena rešenjem Komisije za hartije od vrednosti ističući da ista nije utvrđena kao fer cena pravilnom primenom odredbe člana 22. Zakona o preuzimanju. Odredbom člana 43. Zakona o preuzimanju akcionarskih društava propisano je da akti koje donosi komisija su konačni. Protiv akata komisije nezadovoljna strana može pokrenuti upravni spor. Tužilac nije iskoristio u postupku preuzimanja propisanu sudsku zaštitu, pokretanje upravnog spora protiv rešenja Komisije za hartije od vrednosti, već je u postupku preuzimanja prodao svoje akcije po odobrenoj ceni, po kojoj su otkupljene preostale akcije u postupku prinudnog otkupa, pa mu ne pripada razlika između prodajne cene u postupku za preuzimanje akcionarskih društava i cene koju je utvrdio sudski veštak finansijske struke.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i razloge na kojima je zasnovana drugostepena odluka, Vrhovni sud nalazi da nema potrebe za novim tumačenjem prava, razmatranje pravnih pitanja od opšteg interesa niti pravnih pitanja u interesu građana. Revizijski navodi tužioca ne predstavljaju pravno relevantan osnov za izjavljivanje posebne revizije iz te zakonske odredbe. Iskazanim stavom drugostepenog suda, nije odstupljeno od relevantne sudske prakse, niti revident na to ukazuje, pa Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj, pa je primenom odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena.

U konkretnom slučaju tužba je podneta 27.03.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 1.134.996,94 dinara.

Odredbom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku propisano je da u sporovima male vrednosti protiv drugostepene odluke nije dozvoljena revizija. Odredbom člana 487. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da u postupku u privrednim sporovima, sporovi male vrednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost od 30.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Kako se u konkretnom slučaju radi o privrednom sporu, te imajući u vidu da vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 30.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud zaključuje da se radi o sporu male vrednosti, te da revizija prema odredbi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku nije dozvoljena, bez obzira na to što je presuda preinačena, jer specijalno pravilo isključuje primenu opštih pravila.

Iz navedenih razloga je na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Tatjana Matković Stefanović s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković