
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 213/2017
27.07.2017. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudije dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, sudije Branka Stanića i sudije Gordane Ajnšpiler Popović, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., ..., kao pravnog sledbenika „BB“ ..., koga zastupa punomoćnik Srđan Sikimić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Vlada Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Novom Sadu, radi utvrđenja ništavosti i pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 1350/15 od 23.11.2016. godine, doneo je u sednici veća održanoj dana 27.07.2017. godine sledeću
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca, izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 1350/15 od 23.11.2016. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Privrednog suda u Novom Sadu P 2879/11 od 23.02.2015. godine, u stavu I izreke odbijen je primarni tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti zaključen dana 10.11.2006. godine između „VV“, ... u stečaju i tužene overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu Ov ... od 10.11.2006. godine nema pravno dejstvo prema tužiocu u obimu potrebnom za namirenje novčanog potraživanja prema „VV“, ... u stečaju, po rešenju Opštinskog suda u Novom Sadu br. I 704/01 od 05.04.2001. godine, te da se obaveže „VV“, ... u stečaju i tužena da priznaju i trpe da tužilac može navedeno potraživanje namiriti prodajom nepokretnosti - poslovne zgrade u ... u ... br. ..., površine 2787 m2, spratnosti prizemlje sa dva sprata, sagrađena na parceli br. ... sa pravom korišćenja zemljišta pod objektom i zemljišta za redovnu upotrebu objekta koje čine parcele br. ..., površine 14a i 27 m2, sve upisano u list nepokretnosti br. ... KO ... . Stavom II izreke odbijen je eventualni tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da je Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti – poslovna zgrada u ... u ... br. ..., površine 2787 m2, spratnosti prizemlje sa dva sprata, sagrađena na parc. br. ..., sa pravom korišćenja zemljišta pod objektom i zemljišta za redovnu upotrebu objekta koje čine parcele br. ... površine 14 a i 27 m2, sve upisano u list nepokretnosti br. ... KO ..., zaključen dana 10.11.2006. godine između VV ... u stečaju i tužene, overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu Ov ... od 10.11.2006. godine, ništav. Stavom III izreke obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova parničnog postupka naknadi iznos od 730.800,00 dinara.
Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 1350/15 od 23.11.2016. godine, odbijena je žalba tužioca kao neosnovana i potvrđena presuda Privrednog suda u Novom Sadu P 2879/11 od 23.02.2015. godine.
Protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 1350/15 od 23.11.2016. godine, tužilac je preko punomoćnika blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Troškove je opredeljeno tražio.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 399. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj“125/04 i 111/09), a u vezi sa članom 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj“ („Službeni glasnik RS“ br.72/11- stupio na snagu 01.02.2012. godine) i utvrdio da revizija tužioca nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9 Zakona o parničnom postupku na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Prilikom donošenja pobijane presude nisu učinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 361. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku na koje se neosnovano tužilac u reviziji poziva. Nasuprot revizijskim navodima pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su u istoj navedeni jasni razlozi o bitnim činjenicama koji nisu u protivrečnosti sa stanjem u spisima. Pored navedenog tužilac nije u žalbi isticao povredu odredbe člana 12. Zakona o parničnom postupku, pa drugostepeni sud stoga nije mogao učiniti ovu bitnu povredu postupka.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac kao pravni sledbenik likvidiranog preduzeća „BB“ u postupku dopunske likvidacije iz ..., ima novčano potraživanje prema „VV“ u stečaju koje je obezbeđeno založnim pravom upisanom u list nepokretnosti br. ... KO ..., kao poslovni objekat u ... br. ... u ..., površine 2.750 m2 sagrađen na parceli br. ..., vlasništvo „VV“ u stečaju iz .... Nad „VV“ stečajni postupak je pokrenut 10.10.2001. godine i preduzeću „BB“ je priznat status stečajnog poverioca ali ne i razlučnog. U stečajnom postupku je prodata navedena nepokretnost sa zasnovanim založnim pravom, tuženoj Republici Srbiji. Spornim Ugovorom o kupoprodaji nepokretnosti overenim pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu Ov ... od 10.11.2006. godine nepokretnost je prodata po ceni od 3.024.962,00 evra, s tim što je ugovorena obaveza Republike Srbije da obezbedi sredstva u visini kupoprodajne cene na teret budžeta za 2006. godinu, te da se iz tih sredstava namiri potraživanje poverioca koji ima upisanu hipoteku na ovoj nepokretnosti ukoliko u stečajnom postupku ostvari razlučno pravo do visine utvrđenog potraživanja najviše do iznosa kupoprodajne cene, a u suprotnom da se izvrši kompenzacija iznosa cene sa protivpotraživanjem koje Republika Srbija ima kao poverilac prvog isplatnog reda prema VV, kao stečajnom dužniku. Iz rešenja o glavnoj deobi stečajne mase Trgovinskog suda u Novom Sadu St 3680/2001 od 02.04.2007. godine utvrđeno je da je određena glavna deoba stečajne mase dužnika „VV“ u stečaju iz ..., a sve prema nacrtu za glavnu deobu stečajne mase od 13.02.20007. godine kao i da je odbijen prigovor poverioca „BB“ na Nacrt za glavnu deobu prvog isplatnog reda stečajne mase dužnika u stečaju. Iz obrazloženja proizilazi da je poverlac Republika Srbija svrstana u prvi isplatni red sa potraživanjem od ukupno 22.172.321,24 eura od banke stečajnog dužnika, s tim da se za iznos od 3.201.969,00 eura smanjuje potraživanje ovog poverioca od ukupnog potraživanja isplatom kupoprodajne cene za nekretninu na kojoj je zasnovana hipoteka poverioca „BB“ u vezi koje je u toku parnični postupak zbog osporavanja prava odvojenog namirenja. Nakon otvaranja stečaja, stečajni dužnik je pokrenuo parnični postupak protiv ovde tužioca pred Privrednim sudom u Novom Sadu P 2505/07 radi utvrđenja ništavosti Ugovora o poslovnoj saradnji od 20.10.2000. godine i Sporazuma pred Opštinskim sudom u Novom Sadu br I 704/2001 od 03.04.2001. godine, te brisanja upisane hipoteke na nepokretnostima u javnim knjigama. Ova parnica je prekinuta usled brisanja tuženog iz javnog registra .... Dana 29.03.2011. godine po rešenju Privrednog suda u Novom Sadu St. 3/2010 zaključen je stečajni postupak nad „VV“ u stečaju i 05.12.2011. godine izvršeno je njeno brisanje iz registra privrednih subjekata.
Predmet osnovnog tužbenog zahteva tužioca je pobijanje pravnog posla stečajnog dužnika preduzetog u toku stečajnog postupka, jer je po navodima tužioca preduzet na štetu poverilaca i samog stečajnog dužnika. Predmet eventualnog tužbenog zahteva predstavlja zahtev za utvrđenje ništavosti spornog Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti u smislu člana 103. Zakona o obligaconim odnosima jer je zaključen bez saglasnosti Odbora poverilaca, a ne postoji ni potraživanje tužene.
Prvostepeni sud odbija primarni tužbeni zahtev zbog nedostatka aktivne legitimacije na strani tužioca, a eventualni jer tužilac nije dokazao da je sporni Ugovor zaključen suprotno prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim običajima.
Privredni apelacioni sud nalazi da je zaključak prvostepenog suda o nedostatku aktivne legitimacije pogrešan i da imajući u vidu priložene dokumente Zemaljskog suda u Lihtenštajnu proizilazi da je tužilac pravni sledbenik imovine navedenog preduzeća obzirom da je bio 100% osnivač istog, a naknadno pronađena imovina mu je na zakonom propisan način preneta na upravljanje i raspolaganje. Međutim ovaj sud nalazi da je zahtev tužioca ipak neosnovan zbog preuranjenosti jer parnični postupak vođen radi utvrđenja ništavosti ugovora o zajmu koji je upravo obezbeđen zalogom na spornoj nepokretnosti nije pravnosnažno okončan.
Prema oceni revizijskog suda, pobijana odluka je doneta pravilnom primenom materijalnog prava, te je pravilan zaključak drugostepenog suda o preuranjenom primarnom tužbenom zahtevu.
Pravilno drugostepeni sud smatra da dok se pravnosnažno ne odluči o pravnoj valjanosti zaključenog ugovora o zajmu na osnovu koga je izvršen upis zaloge, pa tako i o postojanju potraživanja ovde tužioca kao pravnog sledbenika u ovoj parnici, još nema mesta odlučivanju o primarnom tužbenom zahtevu. U zavisnosti od toga da li je navedeni ugovor o zajmu pravno valjan ili ne, zavisi i osnovanost primarnog tužbenog zahtev u ovoj pravnoj stvari.
Takođe, pravilno su zaključili nižestepeni sudovi primenili odredbe čl. 103 i čl. 109 Zakona o obligacionim odnosima, kada su zaključili da tužilac nije dokazao da je sporni Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti zaključen protivno prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim običajima, sa obrazloženjem koje prihvata i ovaj sud kao revizijski, a čija pravilnost se revizijskim navodima nije dovela u sumnju.
Nema osnova revizijski navod da se radi o ništavom ugovoru jer Republika Srbija nije pravni sledbenik imovinskih prava SRJ, te tako nije ni titular potraživanja navedenog u Ugovoru o kupoprodaji nepokretnosti stečajnog dužnika od 10.11.2006. godine. Prodaja sporne nekretnine stečajnog dužnika je izvršena u stečajnom postupku uz odobrenje stečajnog veća, pa je i pitanje pravnog sledbeništva Republike Srbije nad potraživanjima SRJ jasno raspravljeno u stečajnom postupku u kome je tuženoj rešenjem o glavnog deobi utvrđeno pravo namirenja prema rešenju o glavnoj deobi u iznosu od 22.172.325,24 eura u prvom isplatnom redu i u odnosu na koji je pravnosnažno odbijen prigovor pravnog prethodnika tužioca. Stoga, neosnovani su navodi revizije da navedeno može biti razlog ništavosti spornog ugovora.
Neosnovano revident ukazuje na postojanja razloga ništavosti koje sudovi nisu cenili, a koji se odnose na postupak prodaje (nedostatak saglasnosti Odbora poverilac i visina cene). Naime, ovi razlozi se više ne mogu isticati kao razlozi za ništavost jer su protekli rokovi propisani članom 136. Zakona o prinudnom poravnanju stečaju i likvicaciji.
Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, Vrhovni kasacioni sud na osnovu procesnih ovlašćenja na osnovu člana 405. Zakona o parničnom postupku je odlučio kao u izreci presude.
Predsednik veća-sudija
dr Dragiša B. Slijepčević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić