Prev 24/2018 Pzp1 1/2018 ponavljanje pravosnažno okončanog postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 24/2018
Pzp1 1/2018
19.04.2018. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Branka Stanića i Gordane Ajnšpiler Popović, članova veća, u parnici tužioca AA u stečaju iz ..., koga zastupa punomoćnik Živanka Stojišić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv rešenja Privrednog apelacionog suda Pž 6532/15 od 20.09.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 19.04.2018. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv rešenja Privrednog apelacinog suda Pž 6532/15 od 20.09.2017. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljen, zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude, izjavljen od strane punomoćnika tuženog protiv rešenja Privrednog apelacionog suda Pž 6532/15 od 20.09.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Privredni sud u Pančevu rešenjem P 473/12 od 15.09.2015. godine, odbija predlog tuženog za ponavljanje postupka pravnosnažno okončanog presudom Privrednog suda u Pančevu P 473/12 od 16.05.2013. godine kao neosnovan. Stavom dva izreke obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka nastale po predlogu tuženog za ponavljanje postupka u iznosu od 195.000,00 dinara.

Rešenjem Privrednog apelacionog suda Pž 6532/15 od 20.09.2017. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđeno rešenje Privrednog suda u Pančevu P 473/12 od 15.09.2015. godine.

Protiv navedenog drugostepenog rešenja, tuženi izjavljuje blagovremenu i dozvoljenu reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Troškove nije tražio.

Ispitujući pobijano rešenje u smislu čl. 399. u vezi sa članom 412. stav 5. Zakona o parničnom postupku (Sl. glasnik RS br. 125/04 i 111/09), Vrhovni kasacioni sud nalazi da revizija tuženog nije osnovana.

Nižestepene odluke nisu zahvaćene bitnim povredama iz člana 361. stav 2. tačka 9. Zakona o parničnom postupku na koje se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, koje mogu predstavljati revizijski razlog nema.

Prema stanju u spisima presudom Privrednog suda u Pančevu P 473/12 od 16.05.2013. godine usvojen je tužbeni zahtev AA u stečaju i utvrđeno da ne postoji razlučno pravo po prijavi potraživanja tuženog BB iz ... . Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 6532/15 od 20.09.2017. godine potvrđena je navedena prvostepena presuda.

Tuženi je preko punomoćnika dana 10.12.2013. godine podneo predlog za ponavljanje postupka, ističući da je došao do novih dokaza na osnovu kojih bi mogla biti doneta povoljnija odluka da su ti dokazi bili upotrebljeni u ranijem postupku. Ističe da je od RGZ Službe za katastar nepokretnosti u Kovinu dobio pismena iz kojih je utvrdio da su AA iz ... i VV iz ... zaključili dana 30.01.2009. godine ugovor o prodaji nepokretnosti. Na spornoj nepokretnosti tuženi je imao zabeležbu postojanja izvršenja i prodaje radi namirenja duga od strane AA iz ... prodajom iste, da je navedena zabeležba upisana od strane Katastra rešenjem od 12.10.2009. godine, da je rešenje o promeni vlasništva u korist VV iz ... postalo pravnosnažno dana 17.07.2010. godine nakon pokretanja stečajnog postupka i da je RGZ u Kovinu dana 06.09.2010. godine izdala list nepokretnosti u kojem stoji da je vlasnik predmetnih nepokretnosti AA iz ... .Tuženi je istakao da su navedeni dokazi postojali u vreme donošenja prvostepene presude i cenjeni od strane prvostepenog suda.

Imajući u vidu navedeno činjenično stanje nižestepeni sudovi odbijaju predlog za ponavljanje postupka, jer su sudovi dokaze dostavljene uz predlog već cenili u prvostepenom postupku.

U konkretnom slučaju tuženi je navedene dokaze priložio u toku prvostepenog postupka i isti su bili predmet ocene kako prvostepenog tako i drugostepenog suda. Zato se ne radi o novim dokazima koje tuženi nije već dostavio u toku postupka. Ne radi se ni o činjenicama koje tuženom nisu bile poznate, te su netačni navodi tuženog da su navedeni dokazi novi i da nisu bili cenjeni u toku postupka. Naime, čak i da su tačni ti navodi, ne bi bili od uticaja na odluku sudu po predlogu za ponavljanje postupka, jer se radi o ispravama koju je tuženi imao u posedu. Stoga se ne može smatrati da je naknadno stekao mogućnost da ih upotrebi kao nov dokaz.

Revizijski sud nalazi da je pravilan zaključak drugostepenog suda kojim je odbijen predlog tuženog za ponavljanje drugostepenog postupka. U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka propisani odredbom člana 426. stav 1. tačka 10. Zakona o parničnom postupku.

Ponavljanje parničnog postupka je vanredni pravni lek, nesuspenzivan i remonstrativan, koji stranka može izjaviti iz zakonom jasno naznačenih razloga u pogledu nedostataka u osnovi sudske odluke i najtežih apsolutno bitnih povreda postupka. Iz navedenih razloga se po predlogu za ponavljanje postupka prethodno samo ceni ispunjenost uslova naznačenih od strane predlagača za ponavljanje postupka. Pisane dokaze dostavljene prvi put u reviziji ovaj sud nema ovlašćenja da ceni.

Iz navedenih razloga revizijski sud je na osnovu procesnog ovlašćenja iz člana 405. u vezi člana 412. stav 5. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci pod 1.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 422. stav 2. Zakona o

parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 54/14), utvrdio da zahtev tuženog za preispitivanje pravnosnažne presude nije dozvoljen.

Odredbom člana 421. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu Republički javni tužilac može da podnese Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude, a odredbom člana 422. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano je da ako je zahtev za prepispitivanje pravnosnažne presude nepotpun, nerazumljiv, nedozvoljen, neblagovremen ili ako zahtev nije podnelo ovlašćeno lice, Vrhovni kasacioni sud će ga odbaciti rešenjem.

U konkretnom slučaju zahtev za vanredno preispitivanje pravnosnažne presude podneo je punomoćnik tuženog, a ne jedino ovlašćeno lice Republički javni tužilac. Zato je zahtev nedozvoljen na osnovu citiranih odredbi člana 421. stav 1. u vezi odredbe člana 422. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj“72/11 i 54/14).

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 404. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci pod 2.

Predsednik veća-sudija

dr Dragiša B. Slijepčević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić