Tuženi u odgovoru na reviziju, spori revizijske razloge i predlaže da se ista odbije kao neosnovana. Troškove nije opredeljeno tražio.

Revizijski sud je ispitao revizijom pobijanu drugostepenu presudu na način propisan članom 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 55/14) i odlučio kao u izreci revizijske presude iz sledećih razloga:

Revizija tužioca nije osnovana.

Nižestepene presude nisu zahvaćene bitnom povredom iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem prvostepenog suda St 35/2010 od 04.02.2010. godine otvoren je stečajni postupak nad ovde tužiocem. Tuženi kao razlučni poverilac je dana 13.04.2010. godine podneo prijavu potraživanja u iznosu od 15.590.255,00 dinara na ime glavnog duga i 5.174.920,00 dinara na ime obračunate kamate na osnovu pravnosnažnih sudskih odluka među kojima se nalazi i sporno rešenje Osnovnog suda u Kovinu Dn br.225/2002 od 11.04.2002. godine. Izjašnjavajući se o prijavljenom potraživanju stečajni upravnik je dostavio obaveštenje od 18.10.2010. godine u kome se navodi da se priznaje prijavljeno razlučno potraživanje razlučnog poverioca – tuženog na osnovu navedenih sudskih odluka pa i rešenja Osnovnog suda u Kovinu Dn br.225/2002. U stečajnom postupku održano je ispitno ročište dana 18.05.2010. godine kao i dopunska ispitna ročišta 24.06, i 24.09.2010. godine i dana 25.11.2011. godine na kojima su ispitana prijavljena potraživanja. Nakon toga je dana 28.12.2011. godine usvojena konačna lista priznatih potraživanja koja sadrži sve podatke o prijavljenim potraživanjima na osnovu koje je donet zaključak o listi utvrđenih i osporenih potraživanja St 35/2010 od 28.12.2011. godine. Navedenim zaključkom priznato je potraživanje razlučnog poverioca – tuženog u iznosu od 15.590.225,00 dinara na ime glavnog duga i 5.071.250,00 dinara na ime obračunate kamate do dana pokretanja stečajnog postupka. Osporeno mu je razlučno potraživanje u iznosu od 312.360,00 dinara na ime glavnog duga i 103.668,00 dinara na ime obračunate kamate do dana otvaranja stečaja. U zaključku u tabeli napomene, kao pravni osnov priznavanja potraživanja tuženog između ostalog stoji sporno rešenje Osnovnog suda u Kovinu Dn 225/2002.

Nakon donošenja zaključka o listi utvrđenih i osporenih potraživanja, stečajni upravnik je dana 17.10.2012.godine naknadno dostavio sudu listu priznatih i osporenih potraživanja radi zakazivanja dopunskog ispitnog ročišta. Na dopunskom ispitnom ročištu koje je održano dana 24.10.2012. godine stečajni upravnik je izjavio da prijava potraživanja broj 23 razlučnog poverioca PIK K. AD iz K. (ovde tuženog) koja je bila predmet ispitivanja na ispitnom ročištu, na osnovu koje je usvojena konačna lista i donet zaključak o listi utvrđenih i osporenih potraživanja, da se tom prilikom na ispitnom ročištu nije izjasnio o razlučnom pravu poverioca na kat.parcelama broj …, … i … upisane u ZKUL broj … KO B.. Na novom dopunskom ročištu stečjani upravnik je izjavio da se razlučnom poveriocu osporava razlučno pravo na parcelama broj … i … upisanim u listu nepokretnosti broj … KO K. iz razloga što u navedenom listu nepokretnosti (u G listu – tereti) nije upisano postojanje tereta u korist ovog poverioca. Dopunskim zaključkom o listi utvrđenih i osporenih potraživanja prvostepenog suda St 35/2010 od 08.01.2013. godine, osporeno je ovo potraživanje. Stečajni upravnik je izjavio da je greškom katastra nepokretnosti razlučni poverilac ovde tuženi izostavljen u smislu upisa njegovog razlučnog prava na navedenim parcelama prilikom prepisa podataka iz zemljišnih knjiga u katastar nepokretnosti. U zemljišnim knjigama u vezi sa nepokretnosti broj …, dana 18.02.2002. godine izvršen je upis zabeležbe prinudne dražbe, radi namirenja potraživanja tuženog prema tužiocu (između ostalog i na spornim parcelama broj … i …). Utvrđeno je i da je u listu nepokretnosti koji je katastar nepokretnosti preuzeo od suda dana 28.01.2005. godine u ZK ulošku broj … KO B. pod rednim brojem ... C- lista o teretima, po rešenju Dn br.225/2002 upisana prinudna dražba na parcelama broj … i … dana 18.02.2002. godine i da je ovaj uložak bio osnova upisa u bazu podatka katastra nepokretnosti.

Predmet tužbenog zahteva je utvrđenje da ne postoji razlučno pravo razlučnog poverioca ovde tuženog na spornim katastarskim parcelama, koje je osporeno od strane stečajnog upravnika u postupku stečaja nad tužiocem, dopunskim zaključkom o listi utvrđenih i osporenih potraživanja prvostepenog suda od 08.01.2013. godine.

Prvostepeni sud odbija tužbeni zahtev tužioca, uz obrazloženje da je u konkretnom slučaju stečajni upravnik tužioca neosnovano osporio razlučno pravo tuženog kao razlučnog poverioca na spornim katastarskim parcelama, a koje je tuženi stekao upisom u zemljišno knjižni uložak broj … na osnovu pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka.

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo kada je potvrdio prvostepenu presudu kojom je odbijen tužbeni zahtev tužioca kao neosnovan.

Revident u revizijskim razlozima izražava suprotan pravni stav od izraženog stava nižestepenih sudova.

Revizijski sud ne prihvata u reviziji izražene pravne stavove. Odredbom člana 102. Zakona o izvršnom postupku (koji je bio na snazi u spornom periodu) propisano je da će se u javnoj knjizi izvršiti zabeležba rešenja o izvršenju, odnosno drugi odgovarajući upis predviđen propisima o upisima prava na nepokretnosti u javne kginje (stav 1). Tim upisom izvršni poverilac stiče pravo da svoje potraživanje namiri iz nepokretnosti i u slučaju da treće lice kasnije stekne na istoj nepokretnosti pravo svojine, kako je propisano stavom 2 navedene zakonske odredbe.

U konkretnom slučaju, tuženi je u smislu člana 49. stav 1. Zakona o stečaju i u smislu člana 61. stav 2. Zakona o osnovama svojnsko pravnih odnosa i člana 8. stava 1. tačka 4. Zakona o hipoteci stekao svojstvo razlučnog poverioca putem zasnivanja sudskog založnog prava na predmetnim parcelama na osnovu sudske odluke (sudska hipoteka), rešenja Opštinskog suda u Kovinu Dn br.225/2002 od 11.04.2002. godine. Samim tim zahtev tužioca je neosnovan imajući u vidu da je tuženom utvrđeno potraživanje na spornim parcelama. Prilikom izjašnjenja od strane stečajnog upravnika, isti je prvobitno izvršio priznanje razlučnog potraživanja tuženog (imajući u vidu spise Dn 225/02 i izvršni predmet I br.94/02) i to naveo kao osnov za priznanje razlučnog potraživanja ovde tuženog. Konačna lista koja je usvojena i utvrđeno potraživanje ovde tuženog i njegov isplatni red je obaveazujuća za dužnike i sve stečajne poverioce. Stečajni upravnik nije mogao naknadno da ospori razlučno pravo tuženog, priznato na spornim parcelama, imajući u vidu da je prilikom sačinjavanja liste, obaveštenja, upravnik kao osnov priznanja uzeo u obzir spise Dn 225/02 i rešenje o izršenju I br.94/02 i stanje upisano u zemljišnim knjigama. Radi se o razlučnom pravu koje je stečeno na osnovu izvršnih sudskih odluka, i na ostvarenje tog prava nije od uticaja činjenica što je greškom katastra nepokretnosti razlučni poverilac ovde tuženi izostavljen u smislu upisa njegovog razlučnog prava na navedenim parcelama prilikom prepisa podataka iz zemljišnih knjiga u katastar nepokretnosti.

Stoga se navodi revidenta o pogrešnoj primeni materijalnog prava ne mogu prihvatiti kao osnovani.

Kako ne postoje revizijski razlozi tako ni oni na koje se pazi po službenoj dužnosti, revizijski sud je na osnovu procesnog ovlašćenja iz člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u izreci revizijske presude.

Predsednik veća – sudija

Branko Stanić, s.r.