U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Branka Stanića i Gordane Ajnšpiler Popović, članova veća, u privrednom sporu po tužbi tužioca Republika Srbija, Ministarstvo trgovine i usluga, Republička direkcija za robne rezerve iz Beograda, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu, protiv tuženog „AA“ u stečaju iz ..., radi utvrđenja potraživanja, vrednost predmeta spora 75.121.348,29 dinara, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž br.6756/14 od 21.09.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 30.11.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž br.6756/14 od 21.09.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom Privrednog apelacionog suda Pž br.6756/14 od 21.09.2016. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena je prvostepena presuda Privredenog suda u Leskovcu P br. 375/14 od 18.06.2014. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev da se utvrdi kao osnovano tužiočevo potraživanje prema tuženom u iznosu od 75.121.348,29 dinara, na ime kamate na priznat glavni dug od 859.843.367,28 dinara i obavezan tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 563.280,00 dinara.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, blagovremenu i dozvoljenu reviziju izjavio je tužilac zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjene u postupku pred prvostepenim sudom i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom člana 399. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 125/04 i 111/09), koji se u konkretnom slučaju primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11) osim u pogledu revizijskog cenzusa, koji je propisan članom 23. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 55/14) i odlučio da revizija tužioca nije osnovana.

Pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. relevantnog ZPP na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti.Revizijom tužioca konkretno se ne ukazuje na postojanje drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje mogu biti revizijski razlog u smislu člana 398. ZPP. Neosnovan je revizijski navod o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac je u postupku privatizacije pravnog prethodnika tuženog sa istim zaključio 08.09.2008. godine ugovor o namirenju potraživanja sa aneksima kojima je utvrđeno potraživanje tužioca i način njegovog namirenja. Kako ugovor o namirenju duga nije izvršen tužilac je saglasno članu 85. i 111. Zakona o stečaju prijavio potraživanje u stečajnom postupku koji je 24.12.2010. godine otvoren nad tuženim. Tužiocu je zaključkom o listi potraživanja Privrednog suda u Leskovcu St 69/2010 od 08.07.2011. godine priznato potraživanje u iznosu od 859.843.367,99 dinara na ime glavnog duga, a osporena zakonska zatezna kamata u iznosu od 75.121.348,29 dinara obračunata za period od 07.07.2010. godine, kao narednog dana od dana zaključenja drugog aneksa ugovora, do dana otvaranja stečaja nad tuženim 24.12.2010. godine.

Kod ovako utvrđenih činjenica nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtev, koji se odnosi na obračunatu kamatu, pravilno primenjujući odredbe ugovora o namirenju potraživanja od 08.09.2008. godine sa aneksima 1. i 2. ugovora. Istima je utvrđeno da će tužilac namiriti svoje potraživanje do ukupnog iznosa od 859.843.367,99 dinara. To potraživanje mu je i priznato u stečajnom postupku. Tužilac je kao državni poverilac potpisnik ugovora o otpustu duga u smislu Uredbe o načinu i uslovima izmirivanja obaveza subjekta privatizacije prema poveriocima. Stoga su nižestepeni sudovi primenom člana 344. i 347. ZOO odbili tužbeni zahtev za utvrđenje tužiočevog potraživanja prema tuženom na ime obračunate kamate do otvaranja postupka stečaja.

Neosnovano se revizijom ukazuje na pogrešnu primenu Zakona o privatizaciji i Uredbe o načinu i uslovima izmirenja obaveza subjekta privatizacije prema poveriocima od strane nižestepenih sudova.Po stanovištu revidenta, njegovo potraživanje proističe iz člana 20. Uredbe i odredbi člana 85. i 111. Zakona o stečaju, te člana 277. Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o visini stope zatezne kamate. Ugovor o namirenju potraživanja, po stanovištu revidenta nije ugovor o otpustu duga na osnovu koga otpust duga proizvodi pravno dejstvo samim zaključenjem ugovora. Ugovor je osnov namirenja poverioca u postupku privatizacije. Danom otvaranja stečajnog postupka na stečajnog dužnika i poverioce moraju se primeniti odredbe Zakona o stečaju. Član 85. Zakona o stečaju propisuje da za neobezbeđena potraživanja u stečajnom postupku obračunavanje ugovorenih i zateznih kamata prestaje danom otvaranja stečajnog postupka. Član 111. stav 1. tačka 5. Zakona o stečaju propisuje da prijava potraživanja mora da sadrži označeni iznos glavnog potraživanja sa obračunom kamate. Tužiocu je zaključkom o listi potraživanja priznato potraživanje glavnog duga. Stoga su po oceni revidenta, sudovi suprotno Zakonu o stečaju i odredbama člana 277. i 278. ZOO, pogrešno odbili tužbeni zahtev.

Izneto stanovište revidenta nije osnovano. Pravo tužioca prema tuženom u celosti je regulisano ugovorom o namirenju potraživanja sa aneksima 1. i 2, a koji su zaključeni na osnovu tada važeće Uredbe o načinu i uslovima izmirivanja obaveza subjekta privatizacije prema poveriocima. Dug je utvrđen sa stanjem na dan 31.03.2010. godine u ukupnom iznosu od 862.038.332,74 dinara, s tim što deo od 2.194.964,75 dinara namiruje Agencija isplatom na račun poverioca u roku od 15 dana od zaključenja aneksa. Ugovoreno je da će se preostali iznos ukupnog potraživanja od 859.843.367,99 dinara platiti iz preostalih rata srazmerno učešću u ukupnim potraživanjima do visine preostalih rata u periodu od 2011. do 2013. godine. Stečaj je nad tuženim otvoren 24.12.2010. godine. Neosnovan je navod revidenta da tužilac ima pravo na obračun kamate do otvaranja stečaja. Do dana otvaranja stečaja preostali iznos duga nije dospeo. Stoga ni po odredbama Zakona o obligacionim odnosima ni po odredbama stečajnog zakona, tužiocu, tražena kamata ne pripada. Ovo iz tog razloga tuženi do otvaranja stečajnog postupka nije pao u docnju sa izmirenjem obaveze prema uslovima iz zaključenog ugovora sa aneksima.

Na osnovu izloženog, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 405. ZPP odbio reviziju tužioca kao neosnovanu.

Predsednik veća-sudija

dr Dragiša B. Slijepčević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić