Prev 47/2025 3.19.1.26.1.3 | Vrhovni sud

Prev 47/2025 3.19.1.26.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Prev 47/2025
20.11.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Matković Stefanović, predsednika veća, Tatjane Đurica, Jasminke Obućina, Tatjane Miljuš i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici po tužbi tužioca „Triglav osiguranje“ a.d.o. Beograd, čiji je punomoćnik Milanka Avramović, advokat iz ..., protiv tuženog „Mat shop“ d.o.o. Čačak, čiji je punomoćnik Katarina Jovanović, advokat iz ..., radi duga, vrednost spora 2.815,00 dinara, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 2945/23 od 19.09.2024. godine, u sednici održanoj dana 20.11.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog, izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 2945/23 od 19.09.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 2945/23 od 19.09.2024. godine, u stavu prvom izreke, odbijena je žalba tuženog, kao neosnovana i potvrđena presuda Privrednog suda u Čačku P 147/2022 od 24.02.2023. godine, kojom je održano na snazi u celini Rešenje o izvršenju tog suda IIv 88/20 od 23.02.2022. godine u delu kojim je obavezan tuženi da plati tužiocu: 2.815,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2019. godine, do isplate i 10.300,00 dinara po osnovu troškova izvršnog postupka, te obavezan tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 44.400,00 dinara. U stavu drugom izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca da mu se naknade troškovi drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju po osnovu odredbe člana 404. ZPP, zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Tužilac je u odgovoru na reviziju osporio revizijske navode tuženog, a troškove povodom sastava revizije nije tražio i opredelio.

Odredbom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11...10/23 – dr. zakon) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako Vrhovni sud oceni da je potrebno radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, odnosno radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije, shodno stavu 2. iste odredbe, odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Ceneći ispunjenost uslova za odlučivanje o reviziji tuženog, kao izuzetno dozvoljenoj, Vrhovni sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi predviđeni odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

U ovom sporu pravnosnažno je usvojen tužbeni zahtev za isplatu iznosa od 2.815,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 26.04.2019. godine, do isplate, primenom odredbi čl. 897. i 901. ZOO. Prema stanovištu nižestepenih sudova, tužilac i tuženi su bili u poslovnom odnosu koji po pravnoj prirodi predstavlja ugovor o osiguranju. Tuženi, kao osiguranik, nije izmirio premiju osiguranja pri čemu je tužilac svoju ugovornu obavezu ispunio i od konkretnih rizika je osigurao nepokretnosti tuženog u periodu 22.12.2016. - 22.12.2020. godine. Kako se prema ispostavljenom računu premija obračunava za period 22.12.2018. - 22.12.2019. godine, nižestepeni sudovi su zaključili da su neosnovani navodi tuženog da mu polisa nije bila potrebna nakon isplaćene obaveze prema banci po ugovoru o kreditu za nepokretnost, koja je bila predmet osiguranja. Zakonska zatezna kamata obračunata je počev od dospeća označenog na računu.

Revizija izjavljena po osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku može se izjaviti isključivo zbog pogrešne primene materijalnog prava koja je takve prirode da iziskuje novo tumačenje prava, razmatranje pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, odnosno radi ujednačavanja sudske prakse ukoliko je sudska praksa o predmetnom pravnom pitanju neujednačena. Suštinski, revident iznosi svoje viđenje činjeničnopravnih pojedinosti konkretnog slučaja, odnosno osporava činjenično stanje usled pogrešne ocene dokaza – računa od 10.04.2019. godine, te iskaza svedoka AA, što se ne može prihvatiti kao relevantan osnov da se dozvoli odlučivanje o reviziji, kao o izuzetno dozvoljenoj. Posebna revizija služi kao izuzetno i krajnje pravno sredstvo, čiji cilj nije da se preispituju pravnosnažne presude shodno pojedinostima konkretnog slučaja, već da se kroz konkretni slučaj reši pitanje od posebnog (šireg) interesa, a koje se može podvesti pod jedan od osnova iz 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Revident ne navodi nijednu sudsku odluku koja bi se zasnivala na istoj ili sličnoj činjeničnopravnoj situaciji u prilog neujednačenosti sudske prakse, pa nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse. Ne postoji potreba ni za razmatranjem pitanja od opšteg interesa, pitanja u intersu ravnopravnosti građana, niti za novim tumačenjem prava.

Kako se revizijom tuženog ne ukazuje na pravno relevantne razloge za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, niti su ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku da bi se dozvolilo odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke, primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11 ... 10/23 – dr. zakon) i našao da revizija tuženog nije dozvoljena.

Tužilac je protiv tuženog podneo predlog za izvršenje (sada tužbu) 20.06.2022. godine. Vrednost predmeta spora revizijom pobijanog dela iznosi 2.815,00 dinara.

Odredbom člana 487. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da u postupku u privrednim sporovima, sporovi male vrednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, ako ne prelazi dinarsku protivvrednost od 30.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Odredbom člana 479. stav 6. ZPP je propisano da u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o privrednom sporu male vrednosti iz odredbe člana 487. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud nalazi da izjavljena revizija shodno odredbi člana 479. stav 6. istog zakona nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga primenom člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu drugom izreke ovog rešenja.

Predsednik veća - sudija

Tatjana Matković Stefanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković