Prev 575/2018 3.11.1.1 povreda prava na žig

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 575/2018
03.10.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Branka Stanića i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužioca-protivtuženog „AA“ d.o.o. iz ..., koga zastupa punomoćnik Srđan Gligo, advokat iz ..., protiv tuženog- potivtužioca „BB“ d.o.o. iz ..., čiji je punomoćnik Slobodan Kremenjak advokat iz ..., radi povrede žiga, nelojalne konkurencije i nezakonitog oglašavanja po tužbi i utvrđenja da ugovor proizvodi pravno dejstvo po protivtužbi, odlučujući o reviziji tuženog-protivtužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž br. 2867/17 od 12.07.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 03.10.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog-protivtužioca izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž br. 2867/17 od 12.07.2018. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca-protivtuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog apelacionog suda Pž br. 2867/17 od 12.07.2018. godine, u stavu prvom izreke preinačena je prvostepena presuda Privrednog suda u Beogradu P br. 4480/2016 od 21.12.2016.godine u stavovima prvom i trećem izreke, tako što je utvrđeno da je tuženi-protivtužilac povredio prava tužioca-protivtuženog na žig „...“ koji je registrovan kod Zavoda za intelektualnu svojinu pod registarskim brojem ... neovlašćenim korišćenjem navedenog žiga, a odbijen protivtužbeni zahtev u delu u kome je tuženi- protivtužilac tražio da sud utvrdi da je Ugovor o korišćenju žiga od 18.06.2012.godine zaključen između parničnih stranaka na pravnoj snazi i da proizvodi sva pravna dejstva punovažnog ugovora. Stavom dva izreke drugostepene presude prvostepena presuda je ukinuta u stavovima dva i četiri izreke i u tom delu je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, te ne može biti predmet revizijskog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude blagovremenu i dozvoljenu reviziju izjavio je tuženi-protivtužilac zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Odgovor na reviziju podneo je tužilac-protivtuženi. Predložio je da Vrhovni kasacioni sud odbije reviziju kao neosnovanu i obaveže tuženog da tužiocu naknadi troškove odgovora na reviziju koje je opredelio.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom člana 408. ZPP i odlučio da revizija tuženog- protivtužioca nije osnovana.

Pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se ne ukazuje na postojanje drugih apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje bi mogle biti revizijski razlog u smislu člana 407. ZPP. Za svoje odlučivanje drugostepeni sud je dao jasne razloge, te ne stoji revizijska tvrdnja da je ista presuda zahvaćena bitnom povredom iz člana 374. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac ima registrovan individualni žig broj ... za znak „...“ sa pravom prvenstva od 22.12.2006. godine za robu i usluge iz klase ... - telekomunikacije. Ugovorom o korišćenju žiga od 18.06.2012.godine, koji je zaključen između parničnih stranaka, konstatovano je da su stranke zajednički koristile žig „...“ u svom poslovanju. Istim Ugovorom su izvršile razgraničenje prava korišćenja navedenog žiga tako da tuženi ima trajno vremenski i prostorno neograničeno na teritoriji Republike Srbije isključivo pravo korišćenje žiga za obeležavanje svojih „...“ servisa. Tužilac ima isto pravo za obeležavanje svojih usluga hostinga, clouda, izrade i održavanje softvera i drugih sličnih usluga. Tužilac-protivtuženi je opomenom od 09.01.2014.godine upozorio tuženog da krši ugovorne odredbe o korišćenju žiga sa pozivom da u roku od 15 dana prestane sa aktivnostima kojima se povređuje žig tužioca i odredbe predmetnog ugovora. Obaveštenjem od 04.03.2014.godine tužilac je raskinuo predmetni ugovor sa razloga što je tuženi konstantno i sistematski kršio odredbe ugovora i zloupotrebljavao „...“ žig za označavanje svojih usluga, poslovnih prostorija i na druge načine. Prema nalazu veštaka „...“ usluge su usluge pristupa internetu, usluge koje omogućavaju TCP/IP konekciju, odnosno internet konekciju ili vezu između korisnikovog uređaja i interneta, te da VOIP usluga, usluga slanja SMS poruka putem interneta, hosting usluga, mrežni inžinjenirng, reprodukcija i druge usluge, koje je tuženi označavao žigom „...“ nisu „...“ usluge ni po OSI modelu ni po pozitivnim propisima Republike Srbije.

Kod ovako utvrđenih činjenica, prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev, pozivajući se na odredbu člana 71. Zakona o oglašavanju. Usvojio je protivtužbeni zahtev sa pozivom na odredbe člana 358. i 710. ZOO jer tužilac nije mogao jednostrano bez ostavljanja otkaznog roka raskinuti sporni ugovor.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu tako što je usvojio tužbeni zahtev za povredu žiga. Po stanovištu ovog suda tuženi je žig „...“ koristio na način koji nije predviđen odredbama ugovora, odnosno mimo ovlašćenja iz ugovora čime je povredio prava tužioca kao jedinog nosioca žiga „...“, zbog čega tužilac ima pravo na sudsku zaštitu po odredbi člana 73a Zakona o žigovima. Odlučujući o protivtužbenom zahtevu drugostepeni sud je stanovišta da se radi o trajnom dugovinskom odnosu, te je za pitanje prestanka spornog ugovora relevantna odredba člana 358. stav 5. ZOO. Tom odredbom je propisano da stranke mogu ugovoriti da će njihov dugovinski odnos prestati samim dostavljanjem otkaza ako za određeni slučaj zakon ne određuje šta drugo. Kako je tužilac dana 04.03.2014.godine tuženom dostavio obaveštenje, bez obzira da li ga je naslovio kao raskid ili otkaz ugovora, ugovor je toga dana otkazan. Stoga je odbio protivtužbeni zahtev za utvrđenje da je isti ugovor na pravnoj snazi i da proizvodi pravno dejstvo.

Revizijom tuženog-protivtužioca osporava se pravilnost odlučivanja drugostepenog suda sa aspekta pravilne primene materijalnog prava. U pogledu pitanja vezanih za prestanak ugovora primenjena je odredba člana 358. stav 5. ZOO. To je imalo za posledicu zaključak drugostepenog suda da je ugovor o korišćenju žiga otkazan dostavljanjem obaveštenja od 04.03.2014.godine. Obzirom da predmetni ugovor nije na pravnoj snazi, po stanovištu drugostepenog suda tuženi je povredio pravo tužioca na žig „...“ registrovan kod Zavoda za intelektualnu svojinu njegovim neovlašćenim korišćenjem. Odluku o povredi žiga zasnovao je na pisanom nalazu i mišljenju veštaka, koji se u nalazu ograničio na definisanje pojma internet „...“ usluge. Isti veštak se na raspravnom zapisniku od 15.10.2015.godine izjasnio da je u nalazu tumačio pojam koji je uži od pojma „...“ usluga. Stoga smatra da su i VOIP usluge, usluge slanja SMS poruka putem interneta, obuhvaćene pojmom „...“ usluga. Pozvao se na odredbu člana 41. stav 1. Zakona o žigovima jer je tuženi sporni znak „...“ koristio od 1996.godine na osnovu ugovora o franšizi sa holandskom kompanijom, tadašnjim titularom znaka.

Izneto stanovište revidenta nije osnovano. Tužilac je nosilac žiga „...“ registrovanog kod Zavoda za intelektualnu svojinu za usluge iz klase ...- telekomunikacije sa pravom prvenstva od 22.12.2006.godine. Po članu 38. Zakona o žigovima nosilac žiga ima isključivo pravo da znak zaštićen žigom koristi za obeležavanje robe, odnosno usluga na koje se taj znak odnosi i da drugim licima zabrani neovlašćeno korišćenje znaka zaštićenog žigom. Tuženi- protivtužilac je ugovorom zaključenim sa titularom prava na žig bio ovlašćen da koristi žig ali samo za pružanje određenih usluga. Tuženi je prekoračio svoja ovlašćenja koristeći zaštićeni znak van ovlašćenja koja je imao na osnovu ugovora sa tužiocem. Tuženi nije dokazao ispunjenost uslova iz člana 41. stav 1. Zakona o žigovima jer zaštićeni znak ne predstavlja registrovano ime tuženog- protivtužioca. Suprotno navodima revidenta tužilac u ugovoru o korišćenju žiga od 18.06.2012.godine koji je zaključen između parničnih stranaka navodi se da je žig „...“ zajednički korišćen. Navedenim ugovorom parnične stranke su regulisale domen korišćenja žiga „...“ u svom poslovanju razgraničavajući pravo korišćenja žiga u obeležavanju svojih usluga. Tuženom-protivtužiocu pripalo je pravo korišćenja žiga za obeležavanje svojih „...” servisa. Pravilno je drugostepeni sud prihvatio tumačenje ovog pojma dato u nalazu i mišljenju veštaka ograničavajući se na internet konekciju jer je tužbenim zahtevom tuženom i stavljeno na teret da je pružanjem određenih usluga na internetu, korišćenjem zaštićenog znaka tužioca van ugovorene usluge, povredio žig tužioca. VOIP usluga (voice over internet protokol) koja omogućava obavljanje razgovora putem internet konekcije i slanje SMS poruka putem interneta. Hosting usluge, mrežni inžinjering, reprodukcije i druge usluge ne spadaju u internet „...” usluge, odnosno usluge pristupa internetu prema nalazu veštaka i Pravilniku o opštim uslovima za obavljanje delatnosti elektronske komunikacije po režimu opšteg ovlašćenja.

Zaključenjem ugovora od 08.06.2012.godine, koji predstavlja ugovor o razgraničenju prava korišćenja žiga bez vremenskog ograničenja, između ugovornih strana je uspostavljena trajna obligacija. Ako vreme trajanja dugovinskog odnosa nije određeno svaka stranka ga može prekinuti otkazom koji mora biti dostavljen drugoj strani. Otkazani dugovinski odnos prestaje kada istekne otkazni rok, a ako nije određen ugovorom prestaje po isteku roka određenog zakonom ili običajem, odnosno istekom primerenog roka. Stranke mogu ugovoriti da će njihov dugovinski odnos prestati samim dostavljanjem otkaza, ako zakon šta drugo ne određuje (član 358. ZOO). U konkretnom slučaju tužilac je saglasno navedenoj zakonskoj odredbi 09.01.2014.godine opomenuo tuženog, a zatim 04.03.2014.godine tuženom otkazao ugovor iz čega nesumnjivo sledi da isti ugovor nije na pravnoj snazi i da ne proizvodi pravno dejstvo među parničnim strankama.

Na osnovu izloženog, Vrhovni kasacioni sud je odbio reviziju tuženog- protivtužioca kao neosnovanu i odlučio kao u izreci revizijske presude.

Na osnovu ovlašćenja iz člana 165. stav 1. ZPP odbijen je zahtev tužioca- protivtuženog za naknadu troškva odgovora na reviziju, jer se ne radi o troškovima potrebnim radi vođenja parnice u smislu člana 154. ZPP.

Predsednik veća-sudija

dr Dragiša B. Slijepčević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić