
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 642/2019
12.03.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nebojša Cvetković, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji su pravni sledbenici VV iz ... i GG iz ..., radi činidbe, odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti između Višeg suda u Leskovcu i Apelacionog suda u Nišu, na sednici održanoj 12.03.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
Za odlučivanje o žalbi tuženog, izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Leskovcu P 9112/15 od 12.01.2017. godine, stvarno je nadležan Viši sud u Leskovcu.
O b r a z l o ž e nj e
Osnovni sud u Leskovcu, presudom P 9112/15 od 12.01.2017. godine usvojio je tužbeni zahtev tužilje, tako što je naložio tuženom da sa parcele tužilje kp br. ... u KO ... i to sa zapadnog dela ove parcele ukloni česmu sa pratećom vodovodnom instalacijom i oluk, sa svog stambenog objekta, koji zahvata deo napred navedene parcele tužilje, sve u roku od 15 dana, po prijemu presude pod pretnjom prinudnog izvršenja (stav prvi izreke). Obavezao je tuženog da naknadi tužilji troškove postupka u iznosu od 63.000,00 dinara, u roku od 15 dana, po prijemu presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do konačne isplate (stav drugi izreke).
Protiv navedene presude, tuženi je blagovremeno izjavio žalbu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Apelacioni sud u Nišu, rešenjem Gž 6614/2018 od 18.07.2019. godine, oglasio se stvarno nenadležnim za odlučivanje o žalbi tuženog, izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Leskovcu P 9112/15 od 12.01.2017. godine (stav prvi izreke) i odlučio da spise predmeta ustupi Višem sudu u Leskovcu, kao stvarno i mesno nadležnom sudu.
Viši sud u Leskovcu, rešenjem Gž 2680/19 od 12.11.2019. godine, nije prihvatio stvarnu nadležnost za postupanje po žalbi tuženog, izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Leskovcu P 9112/15 od 12.01.2017. godne i spise predmeta dostavio Vrhovnom kasacionom sudu radi odlučivanja o sukobu nadležnosti.
Vrhovni kasacioni sud je odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti na osnovu odredbe člana 22. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14 i 87/18), a u vezi odredbe člana 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br.116/08, 104/09, 101/10, 31/11, 78/11, 101/11, 101/13, 40/15, 106/15, 13/16, 108/16, 113/17, 65/18-US, 87/18 i 88/18-US), utvrdio da je za odlučivanje u drugom stepenu o izjavljenoj žalbi tuženog stvarno nadležan Viši sud u Leskovcu.
Tužba je podneta 06.10.2015. godine. U uvodu prvostepene presude je navedena vrednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 dinara.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP je propisano, da, sporovi male vrednosti, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Odredbom stava 3. ovog člana, da, kao sporovi male vrednosti smatraju se i sporovi u kojima se tužbeni zahtev ne odnosi na potraživanje u novcu, a tužilac je u tužbi naveo da pristaje da umesto ispunjenja određenog zahteva primi određeni novčani iznos koji ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 33. stav 1). Odredbom stava 4. ovog člana, da, kao sporovi male vrednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 33. stav 2).
Odredbom člana 469. ZPP, je propisano, da, ne smatraju se sporovima male vrednosti, u smislu odredaba ove glave zakona, sporovi o nepokretnostima, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja državine.
U konkretnoj situaciji tužbenim zahtevom tužilje se traži da se naloži tuženom da sa parcele tužilje ukloni česmu sa pratećom vodovodnom instalacijom i olukom, sa svog stambenog objekta, zbog čega se ne radi o sporu u vezi nepokretnosti.
Dakle, kako se u konkretnoj situaciji ne radi o sporu u vezi nepokretnosti, već o sporu radi činidbe, gde vrednost predmeta spora navedena u uvodu prvostepene presude u iznosu od 10.000,00 dinara očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 3.000 evra u smislu odredbi člana 468. stav 1. i 2. ZPP, to se radi o sporu male vrednosti iz odredbe člana 468. stav 4. ZPP, zbog čega je Viši sud u Leskovcu stvarno nadležan da u drugom stepenu odluči o izjavljenoj žalbi tuženog protiv prvostepene presude, na osnovu odredbe člana 23. stav 2. tačka 3. Zakona o uređenju sudova.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 22. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić