
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 646/2019
28.11.2019. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića i Ilije Zindovića, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz …, Opština …, čiji je punomoćnik Zoran Veličković, advokat iz …, protiv tuženog AD „BB“ …, radi naknade štete, odlučujući o sukobu između Višeg suda u Nišu i Apelacionog suda u Nišu, o stvarnoj nadležnosti suda za odlučivanje o žalbi, u sednici održanoj 28.11.2019. godine, doneo je
R E Š E NJ E
Za odlučivanje o žalbi tužioca izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Nišu P 54/18 od 11.04.2019. godine, stvarno je nadležan Viši sud u Nišu.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P 54/18 od 11.04.2019. godine, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da je tuženi, provođenjem električnih kablova i postavljanjem električnih stubova, izvršio zauzeće vazdušnog prostora iznad parcela označenih ovom presudoma, pa da se tuženi obaveže da mu na ime naknade štete zbog umanjene tržišne vrednosti parcela i na ime postavljenog stuba, plati ukupno 89.970,00 dinara sa pripadajućom kamatom.
Protiv navedene presude tužilac je izjavio žalbu, pa je predmet dostavljen Višem sudu u Nišu, koji se rešenjem Gž 2480/19 od 10.09.2019. godine, oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje o žalbi u ovoj pravnoj stvari. Po pravnosnažnosti rešenja spise predmeta je ustupio Apelacionom sudu u Nišu, kao mesno i stvarno nadležnom.
Apelacioni sud u Nišu nije prihvatio stvarnu nadležnost i predmet je dostavio Vrhovnom kasacionom sudu radi rešavanja sukoba nadležnosti.
Rešavajući nastali sukob stvarne nadležnosti, na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Sl.glasnik RS“ br.116/08, ... i 13/16) i člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Sl.glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je za postupanje u ovom predmetu stvarno i mesno nadležan Viši sud u Nišu.
U konkretnom slučaju odlučeno je o tužbi sa zahtevima za naknadu štete u visini umanjene tržišne vrednosti parcela tužioca, usled provođenjem električnih kablova iznad ovih nepokretnosti i postavljanjem električnih stubova na parcelama, što predstavlja imovinsko pravni spor u kome je predmet tužbenog zahteva novčano potraživanje. Spor sa ovakvim zahtevom ne predstavlja spor o nepokretnosti, kako to pogrešno nalazi Viši sud u Nišu, jer sporovi o nepokretnostima podrazumevaju sporove o utvrđenju, zasnivanju i prestanku prava svojine i drugih stvarnih prava na nepokretnosti. Okolnost što izreka pobijane odluke sadrži i zahtev za utvrđenje da je tuženi “zauzeo deo vazdušnog prostora iznad parcele” tužioca, ne utiče na drugačiju ocenu pravne prirode tužbenog zahteva, jer takav zahtev ne podrazumeva utvrđenje bilo kog prava na nepokretnosti, već samo činjenicu koja predsstavlja osnov za isplatu tražene naknade. Imajući ovo u vidu, kao i da sporovi radi isplate bilo kog vida naknade u vezi nepokretnosti, nisu izuzeti iz pravila o sporovima male vrednosti, to se ocena da li se radi o sporu male vrednosti, ceni upravo u skladu sa odredbom člana 468. stav 1. ZPP.
Tužba u ovoj pravnoj stvari, radi isplate naknade, podneta je 10.11.2016. godine, a vrednost spora je 89.970,00, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 3.000 evra. To znači da se radi o žalbi na presudu u sporu male vrednosti, u smislu člana 468. stav 1. ZPP, pa primenom člana 23. stav 2. tačka 3. Zakona o uređenju sudova, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je Viši sud u Nišu stvarno nadležan za odlučivanje o žalbi na prvostepenu presudu.
U skladu sa iznetim, a na osnovu člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Vesna Popović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić