
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 10057/2022
19.01.2023. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Stanković, Branislava Bosiljkovića i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužilje AA iz sela ... kod ..., koju zastupa Dragana Janković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Kraljevu, radi naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Čačku Gž rr 203/21 od 03.12.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 19.01.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Čačku Gž rr 203/21 od 03.12.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Čačku Gž rr 203/21 od 03.12.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Čačku Prr1 486/19 od 30.11.20220. godine, prvim stavom izreke, usvojen je tužbeni zahtev, pa je obavezana tužena da tužilji na ime naknade imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku utvrđene u izvršnom postupku Osnovnog suda u Čačku I 214/19 (stari broj I 34576/10) rešenjem Osnovnog suda u Čačku R4 I 233/19 od 29.05.2019. godine, ispravljenog rešenjem R4 I 233/19 od 02.09.2019. godine, isplati potraživanje radi čije naplate je određeno izvršenje rešenjem o izvršenju Opštinskog suda u Čačku I 532/09 od 09.04.2009. godine i to iznos od 28.922,61 dinar sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2004. godine do isplate, iznos od 25.840,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 27.08.2008. godine do isplate i iznos od 4.456,00 dinara, umanjeno za iznose koji po tom osnovu eventualno budu isplaćeni. Drugim stavom izreke obavezana je tužena da tužilji na ime troškova postupka isplati iznos od 63.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Čačku Gž rr 203/21 od 03.12.2021. godine, prvim stavom izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Čačku Prr1 486/19 od 30.11.2020. godine u delu prvog stava izreke koji se odnosi na visinu naknade imovinske štete dosuđene tužilji, a izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Čačku I 214/19. Drugim stavom izreke delimično je usvojena žalba tužene i preinačena presuda Osnovnog suda u Čačku Prr1 486/19 od 30.11.2020. godine u delu prvog stava izreke koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu i u drugom stavu izreke, tako što je obavezana tužena da na iznos naknade imovinske štete dosuđene prvim stavom izreke presude Osnovnog suda u Čačku Prr1 486/19 od 30.11.2020. godine u visini od 28.922,61 dinar i 25.840,00 dinara, tužilji isplati zakonsku zateznu kamatu počev od 14.11.2019. godine, kao dana podnošenja tužbe do isplate, na teret budžetskih sredstava Republike Srbije u okviru sredstava namenjenih pokriću tekućih rashoda Osnovog suda u Čačku od kojih se izuzimaju rashodi za zaposlene i tekuće održavanje objekta i opreme, dok je zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 28.922,61 dinar za period od 01.01.2004. do 13.11.2019. godine i na iznos od 25.840,00 dinara za period od 27.08.2008. godine do 13.11.2019. godine odbijen kao neosnovan i obavezana tužena da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 45.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presdue do isplate. Trećim stavom izreke odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude – drugog stava izreke kojim je kao neosnovano odbijen tužbeni zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 28.922,61 dinar za period od 01.01.2004. godine do 13.11.2019. godine i na iznos od 25.840,00 dinara za period od 27.08.2008. godine do 13.11.2019. godine, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju sa predlogom da se shodno članu 404. ZPP ista razmotri kao izuzetno dozvoljena.
Članom 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske praksue kao i ako je potreno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Prema obrazloženju pobijanog dela drugostepene odluke, tužilji je po osnovu naknade materijalne štete nastale pravnosnažno utvrđenom povredom prava na suđenje u razumnom roku u celosti dosuđeno obeštećenje u visini potraživanja iz radnog odnosa, ali je zakonska zatezna kamata prvostepenom odlukom priznata shodno članu 277. ZOO, preinačena primenom odredbe člana 324. stav 2. istog zakona. Navedenom odredbom materijalnog prava propisano je da ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kada ga poverilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obaveze. Saglasno tome prvostepena presuda je preinačena tako što je početak perioda obračuna zakonske zatezne kamate određen shodno odredbi člana 191. ZPP kojom je propisano da se parnični postupak pokreće danom podnošenja tužbe.
Na osnovu izloženog stanja u spisima Vrhovni kasacioni sud je ocenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj, jer nema potrebe da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Merodavno pravo primenjeno od strane drugostepenog suda ne odstupa od postojeće prakse sudova, pa ne postoji ni potreba razmatranja posebne revizije u cilju ujednačavanja sudske prakse ili radi novog tumačenja prava, jer primenjena pravna norma na jasan način uređuje pitanje dospelosti glavnog potraživanja, pa time i kamate kao sporedne tražbine koja pravi pravnu sudbinu glavne.
Na osnovu izložene pravne argumentacije, primenom člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Razmatrajući izjavljenu reviziju shodno članu 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Članom 28. stav 1. ZPP propisano je da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti pravo na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva.
Kamata, ugovorna kazna i ostala sporna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.
Imajući u vidu okolnost da se izjavljenom revizijom pobija period obračuna zakonske zatezne kamate, to je shodno članu 410. stav 1. ZPP odlučeno kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća-sudija
Marina Milanović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić