Rev 10326/2022 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 10326/2022
28.09.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić, Dragane Mirosavljević, Mirjane Andrijašević i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Mihajlo Todorović, advokat iz ..., protiv tužene Opštine Bački Petrovac, koju zastupa Opštinsko pravobranilaštvo Opštine Bački Petrovac, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 244/20 od 29.03.2022. godine, u sednici veća održanoj 28.09.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 244/20 od 29.03.2022. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 244/20 od 29.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 4565/19 od 21.11.2019. godine, stavom prvim izreke, odlučeno je da se tužbeni zahtev tužioca delimično usvoji. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime neosnovanog obogaćenja isplati 50.734,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačno opredeljeni iznos glavnog duga, kao u njegovom sadržaju. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 21.360,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je deo tužbenog zahteva tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na parnične troškove od dana presuđenja do izvršnosti.

Presudom Višeg suda u Novom Sadu Gž 244/20 od 29.03.2022. godine, prvostepena presuda je preinačena u pobijanom usvajajućem delu tako što je odbijen tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tužena da tužiocu na ime sticanja bez osnova isplati iznos od 50.734,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačno opredeljeni iznos glavnog duga, te obavezan tužilac da tuženoj naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava na osnovu člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/ 11 ... 55/14 ), propisano je da revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP (''Sl. glasnik RS'' br. 72/11, ... 55/2014), Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. Po oceni revizijskog suda nema potrebe za novim tumačenjem prava, jer je pobijana odluka u skladu sa pravnim shvatanjem o načinu otklanjanja štetnih posledica pojedinačnog akta nastalih primenom kasiranog neustavnog ili nezakonitog opšteg akta, utvrđenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 17.02.2021. godine. Povraćaj isplaćenih iznosa mesnog samodoprinosa neposrednom primenom Odluke o uvođenju samodoprinosa za područje Mesne zajednice Bački Petrovac, za koju je utvrđeno da nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom, ne može se tražiti ni po osnovu odgovornosti iz člana 172. stav 1. ZOO, niti primenom instituta sticanja bez osnova iz člana 210. stav 2. tog zakona.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi isplate u ovoj pravnoj stvari, podneta je 24.05.2019. godine, a vrednost predmeta spora od 50.734,00 dinara prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 3.000 evra.

Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to je revizija tužioca nije dozvoljena.

Iako je pobajenom odlukom preinačena prvostepena presuda, nema mesta primeni odredbe o dozvoljenosti revizije iz člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, jer se navedena odredba može primeniti samo kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, ali ne i u sporovima u kojima je posebnom odredbom ovog Zakona (ZPP) ili posebnim zakonom, određeno da revizija protiv odluke u toj vrsti sporova nije dozvoljena.

U skladu sa iznetim, a na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić