
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 10341/2025
17.06.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović, Mirjane Andrijašević i Vladislave Milićević, članova veća, u pravnoj stvari predlagača AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Miroslav Nešić, advokat iz ..., protiv protivnika predlagača BB iz sela ..., čiji je punomoćnik Nebojša Stojiljković, advokat iz ..., radi deobe, odlučujući o reviziji predlagača izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž 807/24 od 29.05.2025. godine, u sednici održanoj 17.06.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji predlagača, izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž 807/24 od 29.05.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija predlagača izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž 807/24 od 29.05.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Vranju R1 80/22 od 05.03.2024. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da kp. br. .. upisana u ln. br. .. KO ..., ukupne površine 1756 m2, zajednička susvojina predlagača u udelu od 5/7 odnosno u površini od 1254 m2 i protivnika predlagača u udelu od 2/7 odnosno u površini od 502 m2, te se vrši fizička deoba kp. br. .. tako što predlagaču i protivniku predlagača pripada svakom po deo u merama i granicama bliže kao u tom stavu izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan predlog predlagača da se izvrši fizička deoba kp. br. .. KO ... upisane u ln. br .. na način da predlagaču pripadne površina od 1244 m2 ili udeo od 1244/1756 u merama i granicama bliže kao u tom stavu izreke, te da protivniku predlagača pripadne deo navedene parcele u merama i granicama bliže kao u tom stavu izreke, a da za potrebe prilaza predlagač i protivnik predlagača koriste zajednički pristupni put koji ostaje kao sukorisnički između njih u delu od po ½ u merama i granicama bliže kao u tom stavu izreke. Stavom trećim izreke obavezan je predlagač da protivniku predlagača na ime troškova postupka isplati 254.250,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti rešenja do isplate.
Rešenjem Višeg suda u Vranju Gž 807/24 od 29.05.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba predlagača i rešenje Osnovnog suda u Vranju R1 80/22 od 05.03.2024. godine potvrđeno u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je prvostepeno rešenje u stavu trećem izreke tako što je obavezan protivnik predlagača da predlagaču na ime troškova vanparničnog postupka isplati 7.942,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti rešenja do isplate. Stavom trećim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi učesnika postupka za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv drugostepenog rešenja predlagača je izjavio reviziju zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. ZPP.
Protivnik predlagača je dao odgovor na reviziju.
Na osnovu člana 404. stav 1. ZPP, koji se primenjuje na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Sl.glasnik RS“ br. 46/95...14/22), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava.
Po oceni Vrhovnog suda u konkretnom slučaju nema osnova za posebnu reviziju, jer su nižestepeni sudovi odlučili u skladu sa ustaljenom sudskom praksom. Podnosilac revizije i ne navodi razloge za posebnu reviziju. Shodno navedenom, nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, na osnovu čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku („Sl.glasnik RS“ br.72/11...10/23), koji se primenjuje na osnovu člana 27. stav 2. i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Sl.glasnik RS“ br. 46/95...14/22), Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Za ocenu prava na reviziju protiv pravnosnažnog rešenja drugostepenog suda u vanparničnom postupku, merodavna je vrednost koju je predlagač – stranka označila u predlogu kao vrednost zahteva, a ako to stranka nije učinila, merodavna je vrednost na koju je plaćena ili određena sudska taksa.
U konkretnom slučaju predlagač nije u predlogu za deobu nepokretnosti označio vrednost zahteva, niti je to učinjeno do okončanja postupka pred prvostepenim sudom. Predlagaču je određena sudska taksa na predlog i odluku u iznosu od po 1.900,00 dinara.
Odredbom člana 27. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, propisano je da je u postupku u kome se odlučuje o imovinsko-pravnim stvarima revizija dozvoljena pod uslovima pod kojima se po Zakonu o parničnom postupku može izjaviti revizija u imovinsko-pravnim sporovima, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
U imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, a tužilac u tužbi (predlogu) i u toku prvostepenog postupka nije označio vrednost spora, niti se ona može utvrditi na osnovu određene ili plaćene sudske takse, a ne može se utvrditi ni po odredbama člana 21. do 27. Zakona o sudskim taksama („Sl.glasnik RS“ br.28/94...91/25), kao vrednost predmeta spora, primenom člana 28. istog Zakona, uzima se iznos od 15.000,00 dinara, bez obzira koji je sud nadležan za rešavanje spora.
Imajući ovo u vidu, kao i da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku po predlogu za deobe nepokretnosti, u kome se kao vrednost predmeta postupka uzima iznos od 15.000,00 dinara - primenom člana 28. Zakona o sudskim taksama, a što predstavlja dinarsku protivvrednost iznosa koji ne prelazi 40.000 evra, to je Vrhovni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP u vezi člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća-sudija
Marina Milanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
