
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1068/2021
11.03.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Slavica Gavrić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo odbrane – Vojnograđevinski centar Beograd, Beograd, koju zastupa Vojni pravobranilac, Beograd, kao pravnog sledbenika Države SRJ – SMO – Vojnograđevinska direkcija Beograd, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 95/19 od 19.09.2019. godine, u sednici veća održanoj 11.03.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 95/19 od 19.09.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 1716/18 od 07.09.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno da je tužilac po osnovu ugovora o korišćenju stana br. ../77 od 07.02.1977. godine, zaključenog po osnovu rešenja o dodeli stana stambene komisije Komande odbrane Grada Beograda br. ../76 od 17.02.1977. godine, u svojstvu nosioca stanarskog prava stekao pravo korišćenja stana br. .. na ... u ul. ... br. .., površine 76 m2, koji se sastoji od dve sobe, čajne kuhinje, ulaza i dve terase, te da tužilac ima pravo da nastavi korišćenje spornog stana što je tužena dužna da prizna. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 424.170,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 95/19 od 19.09.2019. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 1716/18 od 07.09.2018. godine tako što je odbijen tužbeni zahtev tužioca, kao i zahtev da se obaveže tužena da mu naknadi troškove parničnog postupka. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno preko punomoćnika izjavio reviziju, ukazujući na primenu člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 78/18 i 18/20) ili na primenu člana 395. Zakona o parničnom postupku „Sl. glasnik RS“, br. 125/04, 111/09).
Apelacioni sud u Beogradu, rešenjem R3 8/20 od 12.11.2010. godine nije predložio odlučivanje o reviziji primenom člana 395. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 125/04, 111/09).
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 401. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 125/04, 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11), u vezi člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP-a („Službeni glasnik RS“ br. 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Postupak je započet tužbom radi utvrđenja prava korišćenja stana, podnetom 10.06.1994. godine, a u tužbi nije označena vrednost predmeta spora. Tužilac je platio taksu na reviziju protiv presude u iznosu od 1.900.00 dinara, što prema Tarifnom broju 1. Taksene tarife Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik RS“ br. 28/94...95/18), odgovara vrednosti predmeta spora do 10.000,00 dinara. Pravnosnažna presuda protiv koje je revizija izjavljena doneta je 19.09.2019. godine.
Prema prelaznoj odredbi člana 23. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama ZPP-a („Službeni glasnik RS“ br. 55/14), postupak koji je započet po Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11), a koji nije okončan pre stupanja na snagu ovog zakona, sprovešće se po odredbama ovog zakona. Postupak u ovoj pravnoj stvari započet je pre 01.02.2012. godine, kao dana stupanja na snagu važećeg Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11), tako da se primenjuju odredbe ranije važećeg Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 125/04, 111/09), koji nije poznavao institut dozvoljenosti revizije zbog preinačenja prvostepene odluke, a koji je sadržan u članu 403. stav 2. tačka. 2. važećeg Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), pa stoga nije od uticaja na dozvoljenost revizije tužioca, što je u konkretnom sporu pobijanom drugostepenom presudom preinačena prvostepena presuda i odlučeno o zahtevima stranaka. Međutim, jedini izuzetak prema kome se važeći Zakon primenjuje i u postupcima koji su započeti pre stupanja snagu tog Zakona, sadržan je u odredbi člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP – a („Službeni glasnik RS“ br. 55/14), prema kojoj je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu ovog zakona (31.05.2014. godina).
S obzirom da je drugostepena presuda doneta 19.09.2019. godine, te da vrednost predmeta spora određena prema plaćenoj sudskoj taksi ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija je odbačena kao nedozvoljena.
Na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić