
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Gž 1828/24
01.10.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Petrović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Mladen Milosavljević, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji 02.04.2025. godine, u sednici održanoj 01.10.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1828/24 od 02.04.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1828/24 od 02.04.2025. godine, donetom na osnovu održane rasprave, stavom prvim izreke, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P 8903/23 od 04.12.2023. godine, ispravljena rešenjem tog suda od 13.12.2023. godine. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu isplati 15.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, sa zateznom kamatom koju za evro propisuje Evropska centralna banka na štedne uloge po viđenju za period od 02.10.2011. do 25.12.2012. godine, a sa kamatom po stopi koja se utvrđuje na godišnjem nivou u visini referentne kamatne stope Evropske centralne banke na glavne operacije za refinansiranje uvećane za osam procentnih poena za period od 26.12.2012. godine do isplate, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu na dan isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi parnične troškove od 335.738,50 dinara. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove drugostepenog postupka od 29.250,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav ZPP učinjenih u postupku pred drugostepenim sudom i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu odredbi člana 403. stav 2. tačka 3. i člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23) i utvrdio da je revizija neosnovana.
U postupku donošenja presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Propust suda da u izreku presude unese iskaz da se žalba usvaja, na koji je ukazano u smislu odredbi članova 374. stav 1. u vezi člana 383. stav 4. i 387. stav 1. tačka 6. ZPP, ne utiče na pravilnost i zakonitost pobijane presude, pošto je iz sadržine pobijane odluke nesumnjivo da je žalba o kojoj je odlučeno usvojena. Revident neosnovano spori da je povukao predlog za izvođenje dokaza grafološkim veštačenjem potvrde od 01.10.2010. godine, pošto je ovo disponiranje dokaznim predlogom konstatovano na zapisniku sa ročišta održanog 14.09.2022. godine, koji je tuženi lično potpisao bez primedbi. Sravnjenjem originala sa kopijom potvrde od 01.10.2010. godine, koja je priložena uz tužbu, drugostepeni sud ne čini relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi članova 192. stav 1. i 314. ZPP, imajući u vidu da je tuženi u toku postupka sporio verodostojnost priložene fotokopije isprave, kao i da je od prvobitnog predloga za grafološko veštačenje odustao. Najzad, po odredbi člana 355. stav 4. ZPP u izreku presude se ne unosi odluka o materijalnopravnom prigovoru zastarelosti potraživanja, već je sud kao posledicu njegove neosnovanosti tužbeni zahtev pravilno usvojio.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac, kao zajmodavac i tuženi, kao zajmoprimac, zaključili su 01.10.2010. godine ugovor o zajmu 15.000 evra, sa rokom vraćanja 01.10.2011. godine. Tuženi obavezu vraćanja pozajmljenog iznosa nije izvršio.
Sa polazištem na navedene činjenice, koje su rezultat neposredne ocene sadržine izvedenih dokaza pred drugostepenim sudom, pobijana presuda zasnovana je na odredbama članova 557. stav 1, 562. stav 1. i 395. Zakona o obligacionim odnosima.
Po stanovištu Vrhovnog suda, pravilno je drugostepeni sud primenio pravila o teretu dokazivanja sadržana u članovima 228. i 231. ZPP, kada je izveo zaključak o činjenici da sporni ugovor među strankama jeste zaključen i njegovoj sadržini, kao i da tuženi ugovorom preuzetu obavezu nije izvršio.
Tuženi u reviziji ponavlja navode da sporni ugovorni odnos ne postoji, koje je drugostepeni sud cenio i izneo razloge zbog kojih nalazi da u utvrđenim okolnostima postojanja dugogodišnjih poslovnih odnosa stranaka sadržina pismene isprave od 01.10.2010. godine potvrđuje navode tužbe. Tužilac je pružio dokaze na okolnost postojanja sporne obaveze, a tuženi nije dokazao da je preuzetu obavezu ispunio, odnosno da je ona prestala na neki drugi način. Razloge na kojima je drugostepeni sud zasnovao presudu prihvata i revizijski sud i na njih upućuje.
Činjenično je razjašnjeno da je obaveza vraćanja zajma dospela 01.10.2011. godine, pa je neosnovan prigovor zastarelosti potraživanja, pošto je tužilac podneo tužbu 13.08.2020. godine u okviru merodavnog roka zastarelosti od 10 godina iz člana 371. Zakona o obligacionim odnosima.
Pravilno je odlučeno i o parničnim troškovima na osnovu odredbi članova 165. stav 2, 153. stav 1. i 154. ZPP.
Iz iznetih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Vesna Subić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
