
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 10989/2025
25.02.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Gordane Komnenić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Slobodan Stevović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Užicu Gž 262/25 od 16.04.2025. godine, u sednici održanoj 25.02.2026. godine, doneo je
REŠENJE
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Užicu Gž 262/25 od 16.04.2025. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Užicu Gž 262/25 od 16.04.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom na osnovu priznanja Osnovnog suda u Užicu P 1152/24 od 25.02.2025. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezan tuženi da tužilji na ime naknade nematerijalne štete isplati i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od 30.000,00 dinara, za pretrpljeni strah iznos od 30.000,00 dinara i za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti i ugleda iznos od 30.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom prema Zakonu o zateznoj kamati počev od 25.02.2025. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova postupka isplati iznos od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Užicu Gž 262/25 od 16.04.2025. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je prvostepena presuda, a žalba tužilje odbijena, kao neosnovana. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23) u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ br. 10/23), Vrhovni sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP. U konkretnom slučaju, o tužiljinom novčanom potraživanju pravnosnažno je odlučeno presudom na osnovu priznanja primenom člana 348. stav 1. ZPP, prema kojoj odredbi ako tuženi do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtev, sud će bez daljeg raspravljanja da donese presudu kojom usvaja tužbeni zahtev. Posebna revizija je izuzetno pravno sredstvo koje se može izjaviti protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom i to isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. S obzirom na izneto, primenom ovog instituta ne mogu se razmatrati procesna pitanja, na koja se upravo ukazuje navodima revizije tužilje u pogledu uslova za donošenje presude na osnovu priznanja, koja se prema procesnim pravilima ne može pobijati ni zbog pogrešne primene materijalnog prava. Osim toga, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, posebna revizija se ne može dozvoliti, jer nije propisana kao razlog za izjavljivanje revizije primenom člana 404. stav 1. ZPP. Isključivi zakonski razlog za reviziju iz člana 404. stav 1. je pogrešna primena materijalnog prava, uz ispunjenost preostala četiri uslova. Zbog toga, navodi revizije kojima se ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu od značaja za dozvoljenost posebne revizije bez obzira što priložene odluke ukazuju na različito postupanje pri oceni priznanja tužbenog zahteva sa stnovišta člana 3. stav 3. ZPP.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.
Tužba radi naknade štete podneta je 25.11.2024. godine, a vrednost predmeta spora je 90.000,00 dinara.
Članom 468. stav 1. ZPP, propisano je da sporovi male vrednosti, u smislu odredaba ove glave, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Prema članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda donetih u sporovima male vrednosti nije dozvoljena revizija.
S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to sledi da je revizija tužilje nedozvoljena, sa kojih razloga je Vrhovni sud primenom člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Dobrila Strajina,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
