Rev 110/2020 3.1.2.10 sticanje bez osnova

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 110/2020
20.02.2020. godina
Beograd

 

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Dragane Marinković, Zvezdane Lutovac i Tatjane Matković Stefanvić, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB i VV, svih iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Marija Vojvodić, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Vršca, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Vršca, radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž 950/19 od 24.09.2019. godine, u sednici veća održanoj 20.02.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž 950/19 od 24.09.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilaca izjavljena protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž 950/19 od 24.09.2019. godine.

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vršcu P 2322/17 od 22.05.2018. godine, stavom prvim izreke odbijen je prigovor apsolutne nenadležnosti suda. Stavom drugim izreke obavezan je tuženi da tužilji AA, na ime sticanja bez osnova, isplati iznos od 12.692,70 dinara, tužilji BB iznos od 5.607,50 dinara a tužiocu VV iznos od 14.819,70 dinara, odnosno pojedinačne iznose sa zakonskom zateznom kamatom, sve bliže određeno u ovom stavom izreke. Stavom trećim izreke obavezan je tuženi da tužiocima naknadi troškove postupka od 139.598,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja do isplate.

Presudom Višeg suda u Pančevu Gž 950/19 od 24.09.2019. godine, žalba tuženog je delimično odbijena, a delimično usvojena, pa je prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom izreke, dok je preinačena u stavu drugom izreke tako što je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se obaveže tuženi da im na ime sticanja bez osnova isplati pojedinačne iznose sa zakonskom zateznom kamatom, bliže određeno u izreci. Tužioci su obavezani da tuženom naknade troškove žalbenog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su blagovremeno izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilaca, kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013- US, 55/2014, 87/2018, u daljem tekstu: ZPP).

Po oceni revizijskog suda nema potrebe za novim tumačenjem prava, što je u skladu sa stavom izraženim u odluci Ustavnog suda I Uo 641/14 od 01.12.2016. godine i pravnim dejstvom odluka Ustavnog suda u smislu odredaba člana 62. u vezi člana 59. Zakona o Ustavnom sudu, budući da odluka Ustavnog suda ima pravno dejstvo od dana njenog objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije“, a Ustavni sud nije odredio način otklanjanja posledica nastalih primenom opšteg akta koji nije u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom. Osim toga Ustavni sud je u svojoj odluci Už 8199/2018 od 08.11.2018. godine izrazio stanovište da je pravno dejstvo ex tunc utvrđujuće odluke Ustavnog suda donete u postupku ocene ustavnosti i/ili zakonitosti opšteg akta, moguće uspostaviti samo po osnovu člana 61. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu a što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Zbog toga je ustavnopravno neprihvatljivo stanovište o ispunjenosti uslova za primenu instituta sticanja bez osnova iz člana 210. stav 2. ZOO, kao i uspostavljanje odgovornosti tuženog po osnovu člana 172. stav 1. ZOO.

Imajući u vidu navedeno, primenom člana 404. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Članom 468. stav 1. ZPP, propisano je da su sporovi male vrednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Članom 479. stav 6. ZPP, propisano je da u postupcima u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena.

Tužilje AA i BB su tužbe radi sticanja bez osnova podnele 06.12.2017. godine, a tužilac VV dana 22.12.2017. godine.

Tužioci se u sporu nalaze u položaju formalnih suparničara iz člana 205. ZPP, zbog čega se vrednost predmeta spora, merodavna za ocenu dozvoljenosti revizije određuje prema vrednosti glavnog zahteva svakog tužioca zasebno.

U tužbi tužilje AA kao vrednost predmeta spora označen je iznos od 12.692,70 dinara, a u tužbi tužilje BB iznos od 5.607,50 dinara. Vrednost predmeta spora u tužbi tužioca VV je iznos od 14.819,70 dinara. O tužbenim zahtevima stranaka odlučeno je prvostepenom presudom donetom 22.05.2018. godine. Drugostepena presuda doneta je 24.09.2019. godine.

Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude u odnosu na svakog od tužilaca očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tužilaca nije dozvoljena primenom člana 479. stav 6. ZPP.

U sporovima male vrednosti dozvoljenost revizije se ne ceni prema odredbi člana 13. stav 1. tač. 2. i 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 55/14), odnosno noveliranoj odredbi člana 403. stav 2. tačke 2. i 3. ZPP, pa preinačenje prvostepene presude od strane drugostpenog suda nije od uticaja na dozvoljenost izjavljene revizije.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka je odbijen, jer odgovor na reviziju nije bila nužna i neophodna radnja za odlučivanje u revizijskom postupku, pa je primenom člana 165. ZPP odlučeno kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća – sudija

Božidar Vujičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić