Rev 1150/2020 3.19.1.25.1.4.; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1150/2020
02.09.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Gordane Komnenić, Jasminke Stanojević, Božidara Vujičića i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Željko Kuvuzić i Nikola Tadić, advokati iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Strahinja Davidov, advokat iz ..., radi činidbe i po protivtužbi tuženog-protivtužioca BB protiv tužioca-protivtuženog AA, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3719/19 od 17.10.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 02.09.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca AA iz ..., izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3719/19 od 17.10.2019. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca AA iz ..., izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3719/19 od 17.10.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 3160/18 od 13.06.2019. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda P 3160/2018 od 31.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odlučeno je da se protivtužbeni zahtev usvaja. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je priznanica o postojanju duga potpisana dana 02.03.2013. godine od strane tužioca – protivtuženog AA i tuženog-protivtužioca BB, apsolutno ništava. Stavom trećim izreke, odbijen je primarni tužbeni zahtev tužioca- protivtuženog kojim je tražio da mu tuženi-protivtužilac po osnovu vraćanja zajma isplati iznos od 7.200 evra, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.06.2013. godine do isplate, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, kao i da isplati sve prouzrokovane troškove, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude. Stavom četvrtim izreke, odbijen je eventualni tužbeni zahtev tužioca-protivtuženog da se obaveže tuženi-protivtužilac da mu po osnovu zakonske subrogacije isplati iznos od 7.200 evra sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 01.03.2016. godine do isplate, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, kao i troškove postupka, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude. Stavom petim izreke, odbijen je eventualni tužbeni zahtev tužioca-protivtuženog kojim je tražio da mu tuženi-protivtužilac po osnovu vraćanja primljenog po osnovu ništavosti, vrati iznos od 7.200 evra, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2013. godine, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, kao i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom, počev od izvršnosti presude. Stavom šestim izreke, odlučeno je da se tužilac-protivtuženi oslobađa obaveze plaćanja sudskih taksi. Stavom sedmim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3719/19 od 17.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca, a žalba tuženog usvojena i presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P 3160/18 od 13.06.2019. godine preinačena u delu odluke o troškovima parničnog postupka, tako što je obavezan tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 293.328,36 dinara. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 43.335,34 dinara. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložio da se o reviziji odluči kao posebno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11...87/18), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešene primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Predmet tražene pravne zaštite je potraživanje tužioca iznosa od 7.200 evra, sa pripadajućom kamatom, na osnovu priznanice o postojanju duga, koju su parnične stranke potpisale dana 02.03.2013. godine. Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, pošto ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse niti novog tumačenja prava. U konkretnom slučaju, radi se o parnici u kojoj odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primeni materijalnog prava zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tužilac uz reviziju nije priložio sudske odluke koje bi učinile osnovanim razlog propisan odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za izjavljivanje revizije, a koji se odnosi na postojanje različitih sudskih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu prvom izreke ovog rešenja doneo u smislu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu sudu, radi činidbe, u imovinsko-pravnom sporu, tužilac je sudu podneo dana 25.03.2016. godine, a vrednost predmeta spora je 890.000,00 dinara (po protivtužbi vrednost predmeta spora je 860.112,00 dinara).

Imajući u vidu da je ovo imovinsko-pravni spor koji se odnosi na novčano potraživanje u kome vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, Vrhovni kasacioni sud je odlučio da revizija tužioca nije dozvoljena, shodno citiranoj odredbi člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu izloženog, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu drugom izreke ovog rešenja doneo primenom odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić