
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 12307/2025
25.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević, Jasmine Simović, Radoslave Mađarov i Irene Vuković članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Tijana Milutinović advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstva pravde – Prvog osnovnog suda u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 15276/20 od 27.02.2025. godine, na sednici održanoj 25.09.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 15276/20 od 27.02.2025. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 15276/20 od 27.02.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 15276/20 od 27.02.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 31242/19 od 15.01.2020. godine kojom je odbijen tužbeni zahtev da se obaveže tužena na ime nagrade i naknade troškova za obavljeno veštačenje pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu, u parničnom predmetu P1 1841/2012, isplati tužiocu 15.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 10.01.2013. godine do konačne isplate i 15.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 15.05.2013. godine do isplate (stav prvi izreke) i obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupla od 6.000,00 dinara (stav drugi izreke).
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je, zbog pogrešne primene materijalnog prava, blagovremeno izjavio reviziju predviđenu članom 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP (posebna revizija).
Prema članu 404. stavu 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava, a prema stavu 2. istog člana ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije ocenjuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada troškova za obavljeno veštačenje pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u iznosu od 30.000,00 dinara sa pripadajućom kamatom. O ovom pravu tužioca sudovi su odlučili uz pravilnu primenu odgovarajućih odredaba materijalnog prava kod utvrđenja da je tužilac namiren za troškove veštačenja u skladu sa zakonskom procedurom koja je važila u vreme iasplate. Presudu Višeg suda u Beogradu Gž 15276/20 od 27.02.2025. godine tužilac pobija u delu kojim je odlučeno o zahtevu za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka.
Ispitujući dozvoljenost revizije, Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, s obzirom da u konkretnoj situaciji ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i novog tumačenja prava, što su inače razlozi propisani odredbom člana 404. stav 1. ZPP čije bi postojanje reviziju učinilo izuzetno dozvoljenom.
Iz navedenih razloga, nema mesta odlučivanju o reviziji kao posebnoj, pa je primenom člana 404. stav 1. ZPP odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 28. ZPP, ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se vrednost glavnog zahteva (stav 1.), dok se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev ( stav 2.).
U konkretnom slučaju revizijom se pobija drugostepena presuda u pogledu odluke o kamati i troškovima postupka, što predstavlja sporedno potraživanje u odnosu na glavni tužbeni zahtev koji se odnosi na novčanu naknadu štete. Budući da je za pravo na izjavljivanje revizije, saglasno članu 28. ZPP, merodavna samo visina glavnog zahteva, a ne i zahteva za kamatu, ugovornu kaznu i ostala sporedna traženja kao i za i troškove postupka, izjavljena revizija nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke rešenja.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
