
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 12313/2024
25.06.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Momčilo Kovačević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, VP 5019 Niš, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi izmene odluke o visini rente, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 565/24 od 01.02.2024. godine, u sednici održanoj 25.06.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 565/24 od 01.02.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 565/24 od 01.02.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P 3958/23 od 02.11.2023. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade materijalne štete u vidu razlike između isplaćene i pripadajuće rente za period od 17.08.2020. godine do 31.08.2023. godine isplati 448.687,37 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 04.09.2023. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime mesečne rente isplati 26.389,48 dinara od 01.09.2023. godine pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi, s tim što je dospele rate tužena dužna da isplati odjednom, čime je izmenjena pravnosnažna presuda Osnovnog suda u Nišu P 2792/15 od 08.11.2018. godine u delu koji se odnosi na isplatu mesečne rente. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 201.244,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 565/24 od 01.02.2024. godine, odbijena je kao neosnocvana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P 3958/23 od 02.11.2023. godine.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20 i 10/23 – drugi zakon), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Pravnosnažnom presudom usvojen je tužbeni zahtev tužioca za izmenu odluke o naknadi materijalne štete u vidu razlike između isplaćene i pripadajuće rente za traženi period i za buduću rentu povećanjem mesečnih iznosa rente. O osnovanosti tužbenog zahteva sud je odlučio primenom odredbe člana 196. Zakona o obligacionim odnosima. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova, Vrhovni sud je ocenio da su nižestepene odluke u skladu sa praksom i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem ili pravnim osnovom zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Revizijskim navodima se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje u pogledu promenjenih okolnosti koje su od uticaja na izmenu odluke u pogledu visine dosuđene rente u jednokratnom novčanom iznosu i buduće rente u mesečnom iznosu, što nije dozvoljen revizijski razlog shodno članu 407. stav 2. ZPP. Tužilac uz reviziju nije dostavio pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju o istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj ili pravnoj situaciji.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. stav 1. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da je revizija nedozvoljena.
Prema članu 29. Zakona o parničnom postupku, ako se zahtev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrednost predmeta spora računa se po njihovom zbiru, ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vreme od pet godina.
Prema članu 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari radi izmene odluke o visini rente podneta je 17.08.2020. godine. Vrednost predmeta spora je 80.000,00 dinara. U podnesku od 18.10.2023. godine, tužilac je preinačio tužbu, vrednost predmeta spora je 2.032.056,17 dinara. Vrednost predmeta spora predstavlja zbir iznosa od 448.687,37 dinara na ime jednokratnog novčanog iznosa na ime rente i buduće rente u mesečnom iznosu od 26.389,48 dinara (zbir davanja za vreme od pet godina iznosi 1.583.368,80 dinara), što čini iznos od ukupno 2.032.056,17 dinara.
Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 eura po srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, revizija tužene nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
