
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 12794/2022
24.01.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Tatjane Miljuš i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici tužilaca – protivtuženih AA i BB, obojice iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Goran Stefanović, advokat iz ..., protiv tuženog – protivtužioca VV iz ..., čiji je punomoćnik Stojan Takić, advokat iz ..., radi zauzeća po tužbi i protivtužbi, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2200/2021 od 25.11.2021. godine, u sednici održanoj 24.01.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilaca protivtuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2200/2021 od 25.11.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilaca protivtuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2200/2021 od 25.11.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Leskovcu, Sudska jedinica u Vlasotincu P 4222/20 od 22.01.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca protivtuženih kojim su tražili da se utvrdi da je tuženi protivtužilac zauzeo deo njihove kat.parcele br. .. KO ..., u merama i granicama bliže opisanim u ovom stavu izreke, na taj način što je sredinom februara 2012. godine sporni prostor ogradio pletenom žicom visine 1,5 me i pripojio svojoj kat.parceli br. .. i da se tuženom naloži da sporni prostor odgradi i tužiocima vrati u svojinu i državinu. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2200/2021 od 25.11.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužilaca protivtuženih i tuženog protivtužioca i potvrđena je prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tžioci protivtuženi su blagovremeno izjavili reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava u smislu odredbe član 404 i 403. stav 1 i 2. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji potreba novog tumačenja prava. Revizija je usmerena na razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora – utvrđenje zauzeća predmetnih parcela. U konkretnom slučaju radi se o parnici radi utvrđenja zauzeća i činidbi, u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava zavise od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju. Revizijom se neosnovano ukazuje na drugačije odluke nižestepenih sudova, jer postojanje drugačije odluke ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav, obzirom da pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Takođe, posebnom revizijom ne može se pobijati pravnosnažna presuda zbog pogrešne ocene izvedenih dokaza (čime se zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje). Iz navedenog razloga je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi utvrđenja zauzeća podneta je 13.03.2012. godine, a protivtužba je podneta 03.05.2012. godine. Vrednost predmeta spora označena je u iznosu na 10.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o imovinsko-pravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da revizija nije dozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić