Rev 12946/2025 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 12946/2025
15.10.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Jelice Bojanić Kerkez i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB, VV, GG, DD, ĐĐ, EE i ŽŽ, svi iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Usluga“ Odžaci, čiji je punomoćnik Petar Mijanović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 229/25 od 28.04.2025. godine, u sednici održanoj 15.10.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 229/25 od 28.04.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 229/25 od 28.04.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru P 2752/21 od 17.12.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocima AA, BB, VV, DD, ĐĐ, EE i ŽŽ na ime neosnovano naplaćene naknade za održavanje vodomera isplati iznose od po 4.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 31.08.2018. godine do isplate, kao i troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu GG na ime neosnovano naplaćene naknade za održavanje vodomera isplati 456,47 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 31.07.2020. godine do isplate, kao i troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke, obavezani su tužioci da tuženom solidarno isplate troškove parničnog postupka u iznosu od 85.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Somboru Gž 229/25 od 28.04.2025. godine, stavom prvim izreke, žalba tužilaca je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilaca za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br.10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse, kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku za odlučivanje o posebnoj reviziji tužilaca.

Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužiocima AA, BB, VV, DD, ĐĐ, EE i ŽŽ na ime troškova održavanja vodomera u periodu od jula 2018. godine do decembra 2020. godine i tužiocu GG za period od juna 2020. godine do decembra 2020. godine. Pobijana odluka kojom je tužbeni zahtev tužilaca odbijen doneta je primenom odredbe člana 56. stav 1. tada važeće Odluke o komunalnim delatnostima Opštine Odžaci („Službeni list“ Opštine Odžaci broj 16/12 ... 8/16), koja je prestala da važi 09.12.2020. godine izmenom te Odluke. Revidenti uz reviziju nisu priložili drugačije odluke sudova donete u predmetima sa istim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem kao u ovom predmetu, u smislu potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužbu radi naknade štete tužioci AA i ŽŽ su podneli 01.07.2021. godine, tužioci BB, DD, ĐĐ i EE 06.07.2021. godine, tužilac GG 03.07.2023. godine i tužilja VV 07.07.2021. godine. Vrednost predmeta spora je 4.000,00 dinara za tužioce AA, BB, VV, DD, ĐĐ, EE i ŽŽ, a za tužioca GG 456,47 dinara. Rešenjem Osnovnog suda u Somboru P 2752/21 od 13.10.2023. godine postupci su spojeni radi zajedničkog raspravljanja. Vrednost predmeta spora u odnosu na svakog od tužilaca pojedinačno, koji nisu jedinstveni suparničari u smislu odredbe člana 210. ZPP, ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra na dan podnošenja tužbe.

Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to revizija tužilaca nije dozvoljena.

Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković