Rev 1296/2020 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1296/2020
02.09.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Gordane Komnenić, Jasminke Stanojević, Božidara Vujičića i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Bojan Velisavljević, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ... i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Miodrag Radenković, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženog VV izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2642/19 od 16.10.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 02.09.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog VV iz ..., izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2642/19 od 16.10.2019. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog VV iz ..., izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2642/19 od 16.10.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 6380/18 od 11.03.2019. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je ništav i da ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo ugovor o kupoprodaji nepokretnosti – porodične stambene zgrade površine 136 m2, pomoćne zgrade površine 84 m2 i zemljišta na kome se nalaze objekti površine 1251 m2, u Ul. ... br ... u ..., na k.p.br. ..., upisano u LN ... KO ..., koji ugovor je zaključen između tuženog BB kao kupca i tuženog VV, kao prodavca, dana 25.02.2016. godine, potvrđen – solemnizovan od strane javnog beležnika Vesne Milkov iz ..., dana 25.02.2016. godine, pod br. OPU-303/16, što su tuženi dužni priznati i trpeti. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da tužilji solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 175.770,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2642/19 od 16.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog VV kao neosnovana i potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P 6380/18 od 11.03.2019. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog VV za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi VV je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložio da se o reviziji odluči kao posebno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11...87/18), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešene primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o ništavosti ugovora o kupoprodaji nepokretnosti koja je zajednička imovina tužilje i tuženog BB (prodavca), zaključenog bez saglasnosti tužilje u situaciji kada je javni beležnik poučio i upozorio stranke da imovina koja je stečena u toku trajanja bračne zajednice predstavlja zajedničku imovinu supružnika za čije je raspolaganje potrebna saglasnost drugog supružnika. Pravnosnažna presuda ne odstupa od sudske prakse izražene kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, zbog čega nije potrebno odlučivanje o reviziji radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanja sudske prakse niti novog tumačenja prava.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu prvom izreke ovog rešenja doneo u smislu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog VV nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu sudu, tužilja je podnela dana 02.08.2018. godine, a u tužbi nije označena vrednost predmeta spora. Upozorenjem o plaćanju sudske takse od 09.04.2019. godine, tužilji je naloženo da plati taksu na tužbu u iznosu od 69.510,00 dinara.

Revizija je dozvoljena i kad tužilac u tužbi nije označio vrednost predmeta spora, niti je ona utvrđena u smislu odredbe člana 33. Zakona o parničnom postupku, ako je odlukom suda tužiocu naloženo plaćanje takse prema vrednosti spora merodavnoj za izjavljivanje revizije (dopuna pravnog stava usvojena na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj dana 10.12.2019. godine).

Taksa na tužbu od 69.510,00 dinara odgovara vrednosti predmeta spora od 4.142.000,00 dinara, a to je iznos od 35.101 evro po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Imajući u vidu da se radi o imovinsko-pravnom sporu u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da revizija nije dozvoljena.

Na osnovu izloženog, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu drugom izreke ovog rešenja doneo primenom odredbe člana 413., u vezi člana 409. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić