
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 1296/2025
13.11.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Dragane Boljević i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., uz učešće umešača na njenoj strani BB, iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Miodrag Todorović, advokat iz ..., protiv tužene VV iz ..., čiji je punomoćnik Gordana Božilović Petrović, radi duga, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv međupresude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 302/23 od 02.03.2023. godine, u sednici održanoj 13.11.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv međupresude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 302/23 od 02.03.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv međupresude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 302/23 od 02.03.2023. godine.
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tužilje i umešača na strani tužilje za naknadu troškova odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Međupresudom Osnovnog suda u Loznici P 832/18 od 20.10.2022. godine, utvrđeno je da postoji obaveza tužene kao zakonskog naslednika pok. GG, bivšeg iz ..., da tužilji plati dug pokojnog GG po osnovu ulaganja u izgradnju objekta br.6 „Zimske bašta“ površine 112m2 na kat. parceli broj .. KO ... .
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 302/23 od 02.03.2023. godine, stavom prvim izreke, žalba tužene odbijena je i prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, blagovremenu reviziju izjavila je tužena zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23). Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, te način presuđenja i razloge nižestepenih sudova, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Tužena je u obavezi prema tužilji s obzirom na činjenicu postojanja sprazuma tužilje sa sada pok.ocem tužene o ulaganju novčanih sredstava od strane tužilje u objekat koji je u njegovoj svojini. U sudskoj praksi dovoljno je raspravljeno pitanje pravnog dejstva takvog sporazuma, pitanje odgovornosti naslednika za dugove ostavioca, kao i pitanje primene opšteg roka zastarelosti u konkretnom slučaju, te postojanja razloga za prekid istog u smislu odredbe člana 387. ZOO. Zbog toga, u konkretnom slučaju nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse, niti sa novim tumačenjem prava. Kako odluka u sporovima sa ovakvim zahtevom zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, to odluke na koje revizija ukazuje, ne predstavljaju nužno i različito postupanje sudova u istoj pravnoj stvari.
Imajući u vidu izneto, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sprovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj parnici podneta je 22.06.2018. godine, a svojim zahtevom tužilja potražuje novčani iznos od 3.711.956,30 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe iznosi 31.433,92 evra.
Kako se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Primenom člana 165. stav 1. u vezi člana 154. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odbio zahtev tužioca i umešača na strani tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju, s obzirom da to nisu troškovi potrebni za vođenje ove parnice, pa je odlučeno kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
