
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13081/2024
30.10.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca Kompanije „Dunav osiguranje“ ADO Beograd, čiji je punomoćnik Bojan Milosavljević, advokat iz ..., protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladan Soknić advokat iz ..., radi regresa, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 408/24 od 14.02.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 30.10.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 408/24 od 14.02.2024. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 408/24 od 14.02.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Požarevcu P 828/23 od 30.10.2023. godine ispravljenom rešenjem istog suda P 828/23 od 15.12.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca pa je obavezana tužena da tužiocu na ime regresa isplati 397.263,60 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 23.09.2017. godine, do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca preko dosuđenog iznosa od 397.263,60 dinara do traženog iznosa od 441.404,00 dinara. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 363.506,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 408/24 od 14.02.2024. godine, odbijena je, kao neosnovana žalba tužene i presuda Osnovnog suda u Požarevcu P 828/23 od 30.10.2023. godine, u stavu prvom i trećem izreke ispravljena rešenjem Osnovnog suda u Požarevcu P 828/23 od 15.12.2023. godine, potvrđena.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.
Odredbom člana 404. stav 1. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11...10/23), u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Služben iglasnik RS“ br.10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene propisani odredbom člana 404. stav 1. ZPP.
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene.
Predmet tražene pravne zaštite je regresna isplata, a odluka nižestepenih sudova zasnovana je na primeni odgovarajućih odredbi materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje. Uz reviziju nisu priložene pravnosnažne presude kojima je na drugačiji način odlučeno u istim ili bitno istovetnim činjenično-pravnim sporovima, tako da nema mesta odlučivanju o posebnoj reviziji tužene ni radi ujednačavanja sudske prakse. Navodima revidenta ukazuje se na nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja u pogledu postojanja namere da tužena napuštanjem mesta nezgode izbegne odgovornost i ističe bitna povreda odredaba parničnog postupka, a to nisu razlozi za izjavljivanje posebne revizije u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije revidenta, primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi regresa tužilac je podneo 16.08.2019. godine, a vrednost predmeta spora u iznosu od 397.263,60 dinara ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe merodavnu za ocenu dozvoljenosti revizije u imovinskopravnim sporovima u smislu člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković