Rev 132/2020 3.19.3.1.3; nedopustivost izvršenja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 132/2020
07.10.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Duško Đorđević, advokat u ..., protiv tuženih „Dečani“ d.o.o. iz Arilja i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Dušica Stjepanović Vranjevac, advokat u ..., radi proglašenja nedopustivosti izvršenja, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu broj Gž 1047/19 od 14.11.2019. godine, u sednici veća održanoj 07.10.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu broj Gž 1047/19 od 14.11.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požegi broj P 1082/2018 od 17.01.2019. godine je odbijen tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se proglasi nedopuštenim izvršenje određeno rešenjem Osnovnog suda u Požegi, Sudska jedinica u Arilju broj I 2145/10 od 23.03.2010. godine i broj I 241/09 od 08.06.2011. godine, kao i zaključkom Osnovnog suda u Požegi broj I 2145/10 od 26.06.2014. godine na nepokretnosti i to: pravo korišćenja na katastarskoj parceli broj .. po kulturi zemljište pod delom zgrade i njiva II klase ukupne površine 0.00.50 ha i pravo korišćenja na ½ idealna dela od katastarske parcele .. po kulturi zemljište pod zgradom, objektom i zemljište uz zgradu ukupne površine 0.01.56 ha, sve upisano u listu nepokretnosti broj .. KO ..., prema tuženom „Dečani“ d.o.o. iz Požege i BB iz ... . Obavezan je tužilac da tuženima kao solidarnim poveriocima plati troškove spora u iznosu od 99.150,00 dinara.

Apelacioni sud u Kragujevcu je presudom broj Gž 1047/19 od 14.11.2019. godine usvojio žalbu tužioca, pa je preinačio presudu Osnovnog suda u Požegi, tako što je usvojio tužbeni zahtev tužioca prema tuženima „Dečani“ d.o.o. Arilje i BB iz ..., pa je proglasio nedopuštenim izvršenje određeno rešenjem Osnovnog suda u Požegi, Sudska jedinica u Arilju broj I 2145/10 od 23.03.2010. godine i broj I 241/09 od 08.06.2011. godine, kao i zaključak Osnovnog suda u Požegi broj I 2145/10 od 26.06.2014. godine na nepokretnostima i to: pravo korišćenja na katastarskoj parceli broj .. po kulturi zemljište pod delom zgrade i njiva II klase ukupne površine 0.00.50 ha i prava korišćenja na ½ idealna dela polovina od kp. broj .. po kulturi zemljište pod zgradom- objektom i zemljište uz zgradu, ukupne površine 0.01,56 ha, sve upisano u ln. broj .. KO ... . Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete od strane drugostepenog suda tuženi su izjavili blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac je dao odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. i člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), pa je ocenio da je revizija tuženih dozvoljena, ali da nije osnovana.

U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti, a u reviziji se ne ukazuje na neke druge bitne povrede postupka.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da je pred Opštinskim sudom u Arilju 12.05.2009. godine overen ugovor o poklonu pod brojem Ov ../09 kojim su VV i GG poklonili kp broj .. i kp. broj .. poklonoprimcu, ovde tužiocu AA koji je 22.05.2009. godine podneo zahtev za upis prava SKN Arilju. SKN Arilje je rešenjem od 30.08.2011. godine izvršila uknjižbu prava korišćenja na kp. broj .. i kp broj .. obe KO ... i pravo svojine na objektu broj 1, porodičnoj stambenoj zgradi koja se nalazi na kp. broj .. u korist poklonoprimca – tužioca.

Izvršni poverioci, ovde tuženi „Dečani“ d.o.o. i BB su kod prvostepenog suda pokrenuli postupak izvršenja pod brojem I 2145/10 protiv izvršnog dužnika VV, radi namirenja novčanog potraživanja. U toku izvršnog postupka ovde tužilac AA je kao treće lice podneo prigovor 26.06.2015. godine kojim je istakao da se nisu stekli uslovi za sprovođenje izvršenja na katastaskoj parceli .. i kp broj .. iz razloga što je u ln broj .. KO ..., on upisan kao vlasnik počev od 2009. godine, a on nije ni u kakvoj obavezi prema izvršnim poveriocima. Povodom tog prigovora je doneto rešenje 17.07.2015. godine kojim je treće lice, AA upućen da u roku od 15 dana pokrene parnični postupak radi proglašenja nedopustivosti izvršenja. Tužilac je podneo blagovremenu tužbu Osnovnom sudu u Požegi 31.07.2015. godine. Izvršni postupak je dalje nastavljen, te je donet zaključak broj I 2145/10 od 21.09.2015. godine kojim je katastarske parcele .. i .., dodelio najpovoljnijem ponuđaču kao kupcu odnosno izvršnom poveriocu BB, te su mu predmetne nepokretnosti predate u svojinu, uz nalog nadležnoj RGZ SKN Arilje za upis prava svojine na predatim nepokretnostima u korist kupca BB. Nakon toga, rešenjem od 26.10.2015. godine je obustavljen postupak izvršenja.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev tužioca jer je ocenio da je u situaciji kada je zaključkom Osnovnog suda u Požegi izvršni poverilac stekao pravo svojine nad sada spornim nepokretnostima na osnovu odluke izvršnog suda na osnovu člana 20. stav 2. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa (i pored toga što je u vreme dosuđenja korisnik tih nepokretnosti zvanično bio sada tužilac AA, a ne izvršni dužnik VV), tužiocu na osnovu člana 45. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, prestalo pravo svojine na nepokretnostima na kojima je postao vlasnik ugovorom o poklonu overenim 12.05.2009. godine.

Suprotno, Apelacioni sud u Kragujevcu je ocenio da je prvostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo, te je preinačio prvostepenu presudu tako što je usvojio tužbeni zahtev tužioca.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilno je drugostepeni sud primenio odredbu člana 50. Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Sl.glasnik RS“31/11; 99/11....109/13-US, 55/14, 139/14) jer je tužilac kao treće lice izjavio prigovor 26.06.2015. godine koji mu je i usvojen rešenjem izvršnog suda od 17.07.2015. godine, te je u skladu sa tim rešenjem podneo tužbu 31.07.2015. godine ukazujući da je sporne nekretnine dobio na poklon na osnovu overenog ugovora o poklonu, a koji je sproveden i u javnim knjigama tako što je tužilac upisan kao korisnik zemljišta kp .. i kp broj .. i vlasnik na porodičnoj stambenoj zgradi u udelu 1/1. Tužilac je na osnovu zaključenog i sudski overenog ugovora o poklonu stekao pravo svojine na stambenoj zgradi i pravo korišćenja na katastarskim parcelama .. i .. (koje su bile predmet izvršnog postupka), na osnovu člana 20. stav 1. i člana 33. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa. Izvršni poverioci ovde tuženi nisu pobijali pravne radnje svog dužnika VV (član 280 do 285 Zakona o obligacionim odnosima) tako da je ugovor o poklonu zaključen 2009.godine neosporen od strane izvršnih poverilaca.

Naime, postupak izvršenja je vođen i okončan u odnosu na pravo korišćenja na katastarskim parcelama broj .. KO ... (po kulturi zemljište pod delom zgrade i njiva II klase, ukupne površine 0.00,50 ha) i parceli broj .. KO .., (po kulturi zemljište pod zgradom – objektom i zemljištem uz zgradu, ukupne površine 0.01,56 ha, na kojoj se nalazi porodična stambena zgrada koja je u svojini tužioca). Porodična stambena zgrada nije bila predmet izvršenja. Pravilno je drugostepeni sud cenio to da je tužilac vlasnik na porodičnoj stambenoj zgradi i da je vlasnik prava na zgradi istovremeno nosilac prava korišćenja na zemljištu na kome se zgrada nalazi, kao i na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu zgrade. Pravilan je zaključak drugostepenog suda da su se stekli uslovi za proglašenje rešenja o izvršenju nedopustivim. Pri tome je bez značaja činjenica što je zaključkom izvršnog suda od 21.09.2015. godine ovde tuženom BB dodeljeno pravo korišćenja na predmetnim parcelama jer on nije postao ni vlasnik ni korisnik spornih parcela, niti je tužiocu prestalo pravo vlasništva na kući niti pravo korišćenja na parceli na kojoj se kuća nalazi (član 45. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa) koje je stekao na osnovu ugovora o poklonu i upisom u javnim knjigama.

Vrhovni kasacioni sud je razmotrio revizijske navode tuženih, ali je ocenio da oni nisu osnovani. Neprihvatljivo je pravno stanovište revidenata da je tuženi BB stekao pravo svojine na predmetnim parcelama na osnovu člana 20. stav 2. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa (odluka državnog organa) iz gore navedenih razloga, odnosno, zato što nije bilo uslova da on stekne pravo korišćenja ili svojine na zemljištu ispod zgrade na kojoj je vlasnik tužilac jer je to u suprotnosti sa članom 3. istog Zakona.

Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić