
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1329/2020
29.10.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Spomenke Zarić i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Ivica Kropf, advokat iz ..., protiv tuženih „Koridori Srbije“ d.o.o. Beograd i JP „Putevi Srbije“ Beograd, čiji je punomoćnik Branislav Popovac, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog JP „Putevi Srbije“ Beograd izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3960/2019 od 24.09.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 29.10.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog JP „Putevi Srbije“ Beograd izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3960/2019 od 24.09.2019. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog JP „Putevi Srbije“ Beograd izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3960/2019 od 24.09.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Pirotu P 1142/17 od 19.02.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev, pa su obavezani tuženi da tužiocu solidarno naknade materijalnu štetu koja se sastoji u troškovima podizanja vinograda u iznosu od 204.000,00 dinara, naknadu štete za 2015, 2016. i 2017. godinu u iznosu od 75.300,00 dinara, kao i iznos od 175.700,00 dinara na ime izmakle dobiti, odnosno ukupno 455.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na glavno potraživanje za period od 27.06.2017. godine kao dana veštačenja do presuđenja. Stavom trećim izreke obavezani su tuženi da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 75.800,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 3960/2019 od 24.09.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog JP „Putevi Srbije“ Beograd i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom izreke u odnosu na tog tuženog, u delu naknade materijalne štete koja se sastoji u troškovima podizanja vinograda u iznosu od 204.000,00 dinara i naknade štete za 2015, 2016. i 2017. godinu u iznosu od 75.300,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke prvostepena presuda je preinačena u preostalom delu stava prvog izreke u odnosu na ovog tuženog tako što je tužbeni zahtev kojim je traženo da se tuženi JP „Putevi Srbije“ Beograd obaveže da tužiocu na ime naknade štete na ime izmakle dobiti isplati iznos od 175.700,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom odbijen, kao neosnovan. Stavom trećim izreke preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude u odnosu na ovog tuženog tako što je tuženi JP „Putevi Srbije“ Beograd obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 59.772,00 dinara. Stavom četvrtim izreke žalba tuženog „Koridori Srbije“ d.o.o. Beograd je odbačena, kao neblagovremena.
Protiv stava prvog izreke pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi JP „Putevi Srbije“ Beograd je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/11, 49/13-US, 74/13- US, 55/14, 87/18, 18/20, u daljem tekstu: ZPP).
Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz čl. 154. i 207. Zakona o obligacionim odnosima, obavezan je tuženi JP „Putevi Srbije“ Beograd da tužiocu, solidarno sa tuženim „Koridori Srbije“ d.o.o. Beograd, naknadi štetu koju je tužilac pretrpeo u visini podizanja vinograda i izgubljene dobiti u toku 2015, 2016. i 2017. godine, jer usled izvođenja radova na izgradnji deonice novoporojektovanog auto-puta „Koridora 10“ i pristupnih puteva nije bio u mogućnosti da pristupi parceli i da koristi parcelu na kojoj se nalazio zasad vinograda, kao i iz razloga što je usled slivanja vode sa auto-puta vinograd na parceli tužioca propao. Ocenjen je neosnovanim prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženog, jer prema odredbama Zakona o putevima tuženi JP „Putevi Srbije“ Beograd obavlja delatnost upravljača javnog puta i korisnik je eksproprijacije u pogledu izgradnje deonica auto-puta, odnosno vrši investitorska prava na izgradnji i rekonstrukciji javnog puta, zbog čega je odgovoran za štetu koja je u uzročno-posledičnoj vezi sa izgradnjom auto-puta, koju je u konkretnom slučaju tužilac prerpeo.
Ovakva odluka je u skladu sa pravnim stavovima koji su izraženi kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda donete u istovetnom činjenično-pravnom sporu, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Bez uticaja je na drugačiju odluku o reviziji pozivanje tužioca na Zaključak Vrhovnog kasacionog suda usvojen na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 18.12.2017. godine, jer je isti donet po pitanju raspravljanja pasivne legitimacije na strani Republike Srbije i „Koridori Srbije“ d.o.o. Beograd u parnicama za naknadu štete nastalim u vezi sa izvođenjem radova na izgradnji auto-puta, što nije od uticaja na solidarnu odgovornost JP „Putevi Srbije“ Beograd i „Koridori Srbije“ d.o.o Beograd za naknadu štete u smislu člana 207. Zakona o obligacionim odnosima.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 24.07.2017. godine. Prvostepena presuda doneta je 19.02.2019. godine. Drugostepena presuda je doneta 24.09.2019. godine. Na dan podnošenja tužbe 1 evro je, prema srednjem kursu NBS, iznosio 120,3541 dinara, pa vrednost predmeta spora pobijanog dela u iznosu od 279.300,00 dinara predstavlja dinarsku protivvrednost 2.320,65 evra.
Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan ponošenja tužbe, to revizija tuženog nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Božidar Vujičić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić